Marketing
Plakalo drobno i sitno...
Još pospan i težak ustade jutros ribar Jole iz svoje niske postelje.Otare oči,pojede komad kruha ,baci na rame mrižicu,prihvati vršu,otvori vrata i izađe prid kuću.
Svitala je zora.Rumenili se oblaci nad istočnim granama,nalik na vatrene kočije što nagnuše najedanput u ludi trk bježeć pred nekim požarom prema morskoj pučini.Sijevalo,ovjenčano prvim tracima još nevidljivog sunca,čelo Plave gore.Plavetnilo pučine prelijevalo se u biserne odsjeve.More disalo i stenjalo međ hridinama tamo doli niz obalu.Ljuljuškalo se lagano i jednolično kao da i dalje ziba one dvi ogromne veleribe što ih zora zatekla u tvrdome snu, s glavon na valu i s leđima u vis,ona dva još dremljiva otoka na mirnome moru; lomni Grab i Kor bregoviti.
S mrižon na ramenu i vršom pod pazuhom zaustavi se Jole prid kućom i zagleda se u svijet.
U njegovu vrtu cvitali bademi.Od kućnih vrata ravno prema otvoru nizahu se u dva reda drveta.Krcata cvjetova nalik na zvjezdice, a s laticama blistavim od jutarnje rose.Trava i mahovina pokrivale zemlju i kamenje u vrtu.Klupa pod jorgovanom iskrenila se na uznak( na leđa).Motke za lozu naherile se i prislonile na zid.Jedino su koci za sušenje mriža stršili prema nebu,noseć konope o kojima je visio po koji špag mriže.
I ribar se namrgodi,kao da se ljuti što prvi put sad ugleda taj nemir i pustoš u svom vrtu.Dvadest je godina što je Jole ostavio rodni dom,unajmio tu kućicu,a vrt opustio odkad mu je on gospodar.Da nema drveta mendula koji sami rastu i cvitaju i bršljana šta je pokrio zid nebi bilo ni naznaka prolića u vrtu ribara Jole.Šum valova učinio ga gluvim za šuštanje krošnji.Morske pjene,trave i pržina naučiše ga da i ne gleda na bazgove štice i kite jorgovana.Miris mora usadio se u nosnice i u dušu pa ribar više ni ne osijeća vonj smrekovih kora i borovih smola.
Ali danas, u taj uranak rasvijetljen vatrama proljetne zore i pred tim bajamama u cvatu, osjeti ribar najedanput zadah zemlje.Osjeti vonj lišća,miris lješnjakovih resa i jorgovana kita.Nešto tužno i slatko zaokupi mu dušu, tresne ga do suza i prisili ga da stane ko ukopan.Kao da je rodna gora pružila danas svoje zelene ruke od planine sve do morske obale,kao da bi tila zgrabit za srce izgubljena sina i okušati na njemu svoju moć.
Udari vjetrić s istočnih gora,uskomeša oblake,rastrga ih na čuperke, pa ih prosu povrj pučine i otoka.More se odjednom prenilo i usplahirilo,zašumilo u pozdrav suncu što sad sinulo na gorskoj kosi.Nagao val zatrkao se na šljunak pred ogradom ribareva vrta i zapištio na umoru šumom pjene.Tresnu ribar glavom,kao da bi htio otjerati čudne misli i pođe prema vratima.
Brodica usidrena u zatonu.Nekad su u Jole bile snažne mišice.Onda je svake večeri vuka sam na pržinu svoju brodicu da mu ju noćna oluja ne proguta,ali otkada je počeo sijediti ruka mu dršće pa povjerava sidru svoju lađicu na dva vesla i glavicon od drva rezbarenon, nimfice na provi.
Zakorači Jole priko šljunka.Na pržini ležale krpe morskih trava,zeleni i crveni okrijeci,kitaste blitvine,bobičaste grozdače i različite resine;meke,svitlucave i bujne kao ženske vlasi.Prazne školjke sjale amo-tamo u šljunku.Pijesak svitlucao pod nemirnim vodenim borama.Jole priđe do stupa o kojeg bija vezan lanac brodice,stade vući.Najedanput se okrene i raskolači oči.Od čuda mriža mu skliznu niz rame,vrša mu padne u more.Tu u bazenčiču pješćanom, što more valima igre napravi,zibalo se u vodi klupko morskih trava.U njemu ko u kolijevci ležalo nauznak i plakalo drobno i sitno-siroče morsko...
Post je objavljen 18.08.2012. u 06:35 sati.