sa puno tockica
koje u razgovoru nikako ne volim polako sam pospajao sve dane do sad ..
i dok se opet spusta ona omorina i rvucina gledam kako se ljudi secu, voze biciklu, secu pse..
nekad nije dobro imati prozor koji gleda na omiljenu gradsku razbribrigu..
moguce bi bilo bolje da mi prozog ureda gleda negdje u sredinu nekog ultra modernog poslovnog kompleksa gdje se u sredini ne vidi nista,
mozda mi misli nebi letjele amo tamo..
a mozda..
mozda bi i trebale letjeti..
definitivno je tako
petak je..
ljeto je..
zatvorim oci i..
opet zelim da je jesen..
da je '89-'90
da mi je najveca briga da li smo danas popili kavu ili ne..
da li smo se smijali
i da li cemo imati za jedan spricer navecer u gradu..
nekako u ovo doba uvjek odlutam u ta neka vremena..
kraj ljeta, pocetak skole
dugi izlasci
i kartanje..
ma kao u pjesmi crvene jabuke..
al borim se s time..
efikasno
samo si priznam koliko imam godina..
i kako su mjesta o kojima razmisljam stotinama kilometara daleko..
al bit ce valjda i blize.. ili ja blize njima.
Post je objavljen 17.08.2012. u 13:22 sati.