Nikad mi tvoji poljupci nisu bili gorči, i nikad tvoje ruke nepoznatije kao tu noć. Grlio si me pod otvorenim nebom, ljubio na najpoznatiji način, ali kao da nisam bila tu... Sekunda je bila potrebna da mi kroz glavu prođu sve naše noći, sve naše godine i da shvatim da nisam sretna ni potpuna ...
Nekad mi je sve tvoje bilo dovoljno, još jučer je bilo tako... A sad me guši.
Shvaćam da smo prešli sve granice koje smo sami postavili, da smo pretjerali s nanošenjem bola nekim nama dragim osobama, shvaćam da mi nemamo smisla ni cilja,,, da smo se prevazišli u glavi i u srcu.
Ne želim da trajemo više. Ne želim da me išta na tebe sjeća. Ne želim da opet nekoga povrijedimo...
Nikad nisam mislila da ću otići, ali evo odlazim... Zbog sebe . Najviše zbog sebe.
Nemamo više što tražiti , sve smo bili i sve probali, i sve uništili...
Ljubim te ..
Post je objavljen 16.08.2012. u 13:22 sati.