Ima taj neki način na koji se čisti kuća. Prvo treba očistist svoje dvorište, a onda je u redu tek komentirati tuđe.
Nikad nisam vidjela nekog plemenitog smisla u komentiranju tuđeg. Osim s nekim tko se slaže s mojim komentarima, pa to tračanje onda bude samo isprazna potvrda međusobne simpatičnosti i povlađivanja. Ono, kao kad si majmuni trijebe krzno, ili se psi razdragano ližu po šupcima.
No, istina je da rijetkost je naići na dobrog sutračara.
Recimo da mi je mužjak najbolji sutračar uživo, ikada. Ne recimo, nego jest. Ne samo zato jer sam s njim inače intimna, pa mi nije onda ni mrsko uvlačiti se u te smrdljive šupčane dijelove duše, nego upravo zato jer se on ne uvlači, nego zna mahat s argumentima. I argumenti mu počesto imaju smisla. A ponekad ih srušim. A ponekad ih srušimo zajedno. Moje ili njegove, svejedno je, to rušenje je najzabavniji dio, kakogod.
Porušimo to staro i klimavo i napravimo si mjesta za novo i moderno i sjajno. Veselje.
To je ono što se ne može doživjeti s uvlakačima, jer oni samo klimaju i potvrđuju. Ne sudjeluju. I dosadni su. Ili ne razumiju pa ne znaju što bi rekli, pa ponavljaju one neke obrasce, te tako to treba biti, te tako je oduvijek bilo, te sutra je novi dan, i bla, bla, bla...
Kakogod.
Bilokako, jednom kad krenemo, i kad preskočimo čišćenje svojeg dvorišta, najdraže nam je zavirivati u dvorišta takozvanih tradicionalista, desničara i zadrtih katolika. Zato jer tamo uvijek vlada neki urnebesno savršeni red. Čak i kod, po difoltu smušenih, žena, ako su one tradicionalistice, nagnute udesno i zadrte katolkinje, tamo će isto biti besprijekorni red.
Pa se onda čudimo tom redu.
Tradicionalisti, desničari i zadrti katolici su svi redom ponosni na svoj red. To, jer njihovi vrtovi nisu zarasle jazbine grmlja izraslih iz dreka neke ptice slučajne prolaznice, nego su njihovi vrtovi brižno i uredno počupani, i u njima rastu samo one biljke kojima oni dozvoljavaju. One koje izgledaju kao iz udžbenika za tradicionaliste, desničare i zadrte katolike. I savršeno se uklapaju u taj njihov počupani i osiromašeni svijet. I ako im kojom zločestom namjerom ubacimo neko strano sjeme, nekog egzotičnog uljeza koji će odskakati od tih par stabalca koje brižno zalijevaju, oni će to brže bolje počupati... pa, nema smisla onda trošiti sjemenje.
Pogotovo ako je rijetko i egzotično, i ako će uljepšati divlju džunglu nekog ljevičara, anarhiste i povremenog ateiste.
Pisalo je na bukvi piii, a i pisalo je na portalima o tim mozgovima desničara. Da je dokazano da radi nižeg koeficijenta inteligencije nasušno trebaju red. Red u svemiru, red u glavama, red u dvorištu.
A u bezbrojnim mogućnostima svemira, red je moguće dobiti samo ako se dobar dio tih mogućnosti eliminira, i onda se davljenički pluta uz taj zamišljeni red i poredak.
Stvari bi trebale nekakve biti. Trebale bi biti takve, i takve i takve.
Sve što nije tako, počupaj, zgazi, ubij.
Ako živiš u miru, onda negiraj.
Komentari suvišni.
Vaši meni isto kao i moji vama.
Post je objavljen 15.08.2012. u 17:36 sati.