Marketing
Gužva u crkvi...
Trenutno se nalazim u fazi da u crkvu idem sveukupno nekoliko puta godišnje.
Ne, nije da se ne sjetim Boga, da se ne prekrižim prije nego uzmem žlicu u ruku, da ne velim da mi stvarno nedostaje onaj osjećaj spokoja u božjoj kući.
No, ne mogu se uživiti u atmosferu domaće crkve, a bome ni u lik i djelo svećenika za oltarom.
Ne, ne znam da li je ili nije, da li ima kuharicu (koliko ja znam u našoj se župi nalazi nekoliko časni koje opslužuju crkvu i predaju vjeronauk). Ili je to samo kriza srednjih godina kad si misliš da bi bilo vrijeme da konačno imaš sto kuna u novčaniku i nogu na papučici gasa, pa udri...
Uglavnom, danas sam ipak otišla u crkvu. Ipak je blagdan i željela sam malo vjerskog nauka. Hm.
Na misi u 9 (koja se kakti smatra dječjom misom) bilo je uglavnom "mlađeg" življa - bakica od 66 do 99 godina. Naravno da su ove prve "najbolesnije" i "najjadnije" pa moraju svoje guze spustiti na sjedala prije ovih drugih. Ali su zato bile prve na oltaru kad se djelila pričest, da ne velim da su me zgurale na zid kad je potkraj mise trebalo krenuti u ophodnju oko oltara.
Bilo je u crkvi i mladih mamica što su držeći mališane od godinu, dvije na rukama maltretirale prvo sebe, onda dijete, a bome i sve nas okolo. Prestrašno. Ne mogu vjerovati da ne postoji u obitelji neko mlađi (kojemu je tako i tako dosadno na misi) da mališana šeta oko crkve.
I da - misu nam je držao mladi svećenik - domaće gore list koji inače živi i mislim da još uvijek studira (doktorat?) u Rimu. Zgodan dečko sa širokim obrazovanjem, pa sam veselo čekala propovjed. No da.
Nije baš bilo bogznašto. Doduše, kad sam poslije na pričesti vidjela prosjek godina življa u crkvi, pomislih kako je možda propovjed bila čak i prenapredna, a ne konzervativna puna klasičnih pokličnih uzrečica koje slušam cijeli svoj život...
Definitivno mi fali neka živost. Za par dana odoh na posao. Možda me tamo probude iz ove letargije... 
Post je objavljen 15.08.2012. u 14:01 sati.