Marketing
x little piece of heaven x
mislila sam da neću moći pisati jedno vrijeme, ali očito je sudbina htjela.. :)
dakle, kao i uvijek, svi se već laganini vraćaju doma s odmora i spremaju za rujan i baš kad se svi vrate - ja odlazim. Nije da se žalim, puno njih uopće nema priliku putovati, ali zašto uvijek izvan sezone?
dakle, obzirom da je zadnji post bio malo depresivan, samo bih htjela napomenuti da su se stvari donekle razrješile i da se valjda može reći da je sad sve opet okej :)
i tako.... sunce je zašlo i ja stojim na usitnjenom šljunku jedne jadranske plaže i uranjam prste u vodu. Kažu, kada uroniš prst u ocean, povezan si sa cijelim svijetom. Opčinila me ta činjenica, i taj osjećaj izmišljene povezanosti, bar neke nakon duže vremena. Gledam u maleni otok nasuprot meni iza kojega zalazi sunce i razmišljam kako je divno što on ne predstavlja mene, moju emotivnost, što imam svoje prijatelje i najbliže koji me čine povezanom s kopnom. I tako, sretna što sam poluotok, ulazim sve dublje u hladnu, bistru vodu i razmišljam o svemu. Kada bih sve svoje misli pretakala u tekst, napisala bi post tako dug da se nikome ne bi dalo čitati. Pa eto, samo da vam kažem, sretna sam. Stvarno sam sretna. Iako na neki čudan, mutan i neobičan način, ali jesam.
Možda mi je sunce malo previše udarilo u glavu, ali iskreno, nedostaje mi škola. Zadnjih dana uvjeravam sam sebe da je to samo nostalgija za domom i da mi samo previše fale prijatelji. Pa, u jedno sam sigurna, učenje mi sigurno ne nedostaje. E i da! Kad smo kod toga, pročitala sam cijelu jednu lektiru i sad sam tako ponosna premda zapravo nisam napravila gotovo ništa 
I sada evo glupom blogeditoru koji mi govori da postove pišem najčešće poslijepodne, jedan ponoćni post.
Adio! 
Post je objavljen 13.08.2012. u 00:15 sati.