Marketing
Kako se vodi ljubav
... sa sirenom
(ovo nije tutorial.
ovo je priča iz prve ruke, noge... ribljeg repa)
- Kako se vodi ljubav sa sirenom?, upitao me najozbiljnije.
Pitanje je gotovo izvuklo utrobu iz mene, kao da je udica koju sam cijelu progutala.
Svoj život sam ispisala tolikim metaforama.
I sve sam ih odživjela do kraja. Temeljito... nižući svojim danima baš svako njihovo slovo po slovo.
I svaka se od njih dogodila u jednom času - bez mene... i izvan mene, ali baš sve su bile - u mene.
I bilo je tu greški i previda naravno...
Kada ih živiš, a ne - pišeš... svoje metafore, naravno da dolazi do greški u njima;
Živjeti se ne može besprijekorno i nepogrešno, a niti s udaljenosti objektivnog pripovjedača,
pa ma kako talentirana za pisanje i život bila.
Ipak ovo je bilo nešto drugo.
Ta sirena...
ta moja zadnja metafora koju sam sobom pisala kao i tolike druge prije nje,
... o Alisi, ogledalima, orhideji, koljenima... o gležnjevima u krivom padežu,
koje su mi sve postale kobne zato jer ja imam tu kob predikcije,
ta sirena koju sam upravo koristila kao najnoviji životni predložak za život koji ne priznaje standardizirane obrasce,
vidjela sam u tom trenu, da me takva - naga i bez nogu - nadigrala.
Potpuno.
Da me uzela više nego sam joj se, provokativno se poigravajući s objema u toj igri dviju ženskosti,
sama hotimice predala... podala... dala.
Da sam previdjela jednu bitnu stvar u nečemu što nije bilo ugrađeno sjećanje,
nego još jedna u nizu - na silu u mene ugrađena sudbina,
i da se na koncu konca i ova moja meta(for)morfoza dogodila baš - "u mene".
Pitanje me nepodnošljivo sklisku izvuklo jakim trzajem, no dok sam se sama trzala na njemu,
nevjerica je uvirala u preplavljujuće oduševljenje... kao i uvijek kad samu sebe prozrem.
Rekla sam:
- Kako predivno ludo pitanje. Isuse, kako ti zavidim na njemu...
Zašto nikad nikad nisam razmišljala o tome... to je pitanje trebalo biti moje.
To pitanje je čista filozofija... i mistično i sudbinsko i mitsko.
Znaš... trebalo bi napisati neku knjigu na tu temu. Bila bi to knjiga od globalnog značaja.
Rekao je:
- Ne znam baš bi li to bila knjiga od globalnog značaja.
Sirene ili ne postoje ili ljudi ne vjeruju u njih. Najveću većinu i tako samo zanima s koje se strane čisti riba.
Ne mislim da bi ta knjiga bila ama baš ikome od pomoći.
Osim meni. Sada.
...
Poslije sam rekla prijateljici
- Znaš to pitanje mi je izvuklo drob. I sad bih mogla opet pisati iz droba... a ne iz zgloba:
Kako sam se poigrala sa sobom, kako sam samu sebe prevarila,
kako sam potpuno previdjela dokle sam stigla, kako sam se orječila u more,
kako sam uživala u dvostrukosti ni ne sluteći što mi se dupliranjem oduzima
... kako je ta sirena uistinu - ja.
Rekla mi je:
- Ta sirena... I to je samo faza draga. I to tvoja bolja faza.
Sada si sirena.
Do nedavno si bila riba.
tessa k
Post je objavljen 12.08.2012. u 20:02 sati.