Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/cheerfulgirl

Marketing

Tema ovog posta došla mi je na pamet danas ujutro prilikom čišćenja kuće. Pomalo smiješno, zar ne?
I tako sam ja danas čistila gornji kat kuće, i,prilikom usisavanja "bacila" pogled na balkonsko staklo i zgrozila se. Zašto?
Jer je ono bilo prljavo, a ja iz, ni ja ne znam kojeg razloga, doslovce MRZIM kad je staklo zaprljano otiscima prstiju.
Ne mogu to podnijeti. Kad sam to vidjela, odlučila sam da ću, čim završim sa usisavanjem oprati to staklo jer ću inače zaboraviti na to dok ponovno ne pogledam.

I, dok sam tako razmišljala o tom prljavom staklu, poistovjetila sam to sa ljudskom dušom.
Znate kako se kaže: "Oči su ogledalo ljudske duše". Tada sam malo razmišljala o tome kako nam se ponekad neka određena osoba čini vrlo dragom, dobrom i svim onim najboljim što može biti. Ali što ako se varamo?
Jer iz osobnog iskustva znam koliko se zapravo prevarim kad o nekim ljudima mislim sve najbolje, a onda se u jednom trenutku ta osoba pokaže sasvim drukčijom nego što nam se čini.
I takve me stvari, iako me se neke čak i ne tiču, povrijede. Jer znam neke osobe koje su stvarno dobre i drage, a dopuštaju drugima da ih vrijeđaju,iskorištavaju i omalovažavaju. Ali oni svejedno to dopuštaju jer im je stalo do te osobe, koliko god ona okrutna bila prema njima.

I takvih mi je osoba vrlo žao, jer one jedine, na neki način, ispaštaju u takvim situacijama. Baš sam se danas uvjerila u to.
Moj je brat svom frendu govorio užasne stvari, da je kreten, budala, da neka zašuti, i još takvih bezobraština. On je njemu sve to rekoa, kao iz zajebancije, ali svejedno i da je zafrkancija ne možeš frendu tako govoriti. To sigurno boli, koliko god to možda on ne priznaje. Jer nije lijepo čuti da ti bilotko to govori, a pogotovo ako te riječi izlaze iz usta tvog navodno najboljeg prijatelja.




Možda će vam ovaj post biti pomalo bezveze jer vam pričam o tom, ali eto baš sam razmišljala o tome kako ljudi, ali i društvo općenito utječu na "stanje" nečije duše.
I baš kao što na prozorskom staklu ostaju tragovi prstiju nakon dodira, tako i na ljudskoj duši i srcu ostaju tragovi koji se, ponekad, vrlo teško izbrišu.






Post je objavljen 11.08.2012. u 21:10 sati.