Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/katolink

Marketing

DEVETNAESTA KROZ GODINU b


Čitanje iz Prve knjige o kraljevima stavlja pred nas lik proroka Ilije. Bezkompromisni borac za pravovjerje, Ilija, u vrijeme otpadnika kralja Ahaba i njegove bezbožne žene Jezabele, posustaje, pada u očaj i želi umrijeti.
Kao svaki prorok, tako je i Ilija imao zadatak da postidi Baalove proroke koje je dovela Jezabela. Bilo bi dobro pročitati cijeli tekst iz Biblije koji predhodi današnjem prvom čitanju. Tu vidimo veličinu poduhvata koji je poduzeo Božji prorok, ali isto tako i rizika. Što ako to ne uspije? Trebamo biti svijesni da Božji poziv i poticaj ipak pripada onostranosti. Kako god bio jasan prekriva ga veo tajne koja razdvaja ovo ovdje, sada, uživo, prisutno i onostrano. Čin u koji se upustio Ilija za njega je značio život ili smrt. Pobjeda Božja nad sljedbenicima Baalovim ili njegova osobna i proročka propast. Cijeli se događaj odigrao na brdu Karmel. Kad je narod vidio kako se u čudesnoj žrtvi objavljuje pravi Bog, uplašio se i pao ničice priznajući : ''Gospodin je Bog''. Međutim, za Iliju nije bilo vrijeme slavlja i radosti jer su mu za petama Jezabelini ljudi nakani da ga ubiju. Čudesni znak na Karmelu uvjerio je narod ali ne i poganku Jezabelu.
Božji čovjek bježi. Kuda nego na brdo Horeb, Božje brdo, drugo ime za Sinaj. Ta divna duša Ilijina tjera ga k svome ljubljenome – Stvoritelju. Ali Ilija je ipak samo čovjek. Zaogrnimo se na kratko prašnjavim ogrtačem Ilijinim i poslušajmo o čemu to njegovo srce razmišlja dok se spotiče o kamenje hodajući sam pustinjom nakon što je u Beer Šebi otpustio slugu. Osjetio se napuštenim. Kao da ga je i sam Bog zaboravio nakon što je za njega dao sve od sebe stavljajući vlastiti život na kocku. Toliko se rastužio da je sjeo pod grm i zaželio umrijeti. Više nije imao snage. Nema smisla iči dalje sam, bez Božje pratnje. I dok je zaspao Bog ga budi preko anđela i krijepi ga da može nastaviti put. Hrana je doduše skromna kruh i voda, ali dovoljno snažna da može izdržati simboličkih četrdeset dana i noći.
Od davnine uzima se ta okrepa Božja kao pralik Euharistije. I danas je uzeta u tom smislu, kao uvod u Evanđelje koje govori o ''Kruhu s neba.'' Za euharistiju imamo u našem jeziku još jednu lijepu riječ, poputbina. Nije to samo poputbina koja se daje bolesnicima. Euharistija je poputbina na našem životnom putu prema vječnosti, konačnoj domovini. Ne jedanputa se iskren i pobožan vjernik osjetio u životu poput Ilije. Ne mogu više dalje. Život vjere postaje pustinja prazna kao da nema ni Boga ni utješne hrane odozgor'. Najradije bih odustao. Nevjernici i oni iz pseudokršćanskih sljedbi često prezrivo gledaju tu našu kršćansko – katoličku borbu, jer ne razumiju slast utjehe, duhovne hrane, nebeske mane, euharistije, koju nam Bog daje ako smo ustrajni i zbilja idemo do kraja, pa nam prigovaraju kako smo podijeljeni između htjeti i moći. Dok smo mi svijesni činjenice da ja doduše ne mogu, ali zato može Onaj kojemu smo povjerovali.
S tim u svezi ide i današnje Evanđelje. Kao što su židovi mrmljali jer nisu razumjeli što on to govori: ''Ja sam kruh koji je sišao s neba'', tako se ponašaju i oni koji bi u otajstvo vjere htjeli uči isključivo svojim umovanjem. Koji bi prije ulaska analitički podvrgli nesagledivu tajnu vjere svome sićušnom umu. Konačno, koji bi vjeru prekrajali prema svojim prohtjevima i pomodnim hirovima.
Ako pozornije pratimo nedjeljna čitanja mogli smo već primjetiti da uglavnom prvo čitanje i Evanđelje čine jednu cjelinu, dok poslanica ide pomalo ''svojim putem''. A zapravo je poslanica direktni naputak kako Evanđelje provoditi u život. Tako je i danas apostol Pavao vrlo direktan. Dok govori Efežanima, govori i nama: « Braćo! Pomno razmotrite kako živite! Ne kao ludi nego kao mudri!'' (Ef. 5.15).

To se osobito tiče nas vjernika a internetu. Ne ludi nego mudri, jer za svaku ćemo riječ odgovarati. Uvijek moramo biti svijeni da smo mi braća i sestre. Da pripadamo zajednici – Crkvi i da se trebamo tako vladati, a ne kao nerazumni, skloni svađama i nepromišljenim izljevima srdžbe na svaku malenkost. Da nam se ne bi nevjernici smijali i nalazili uporište za svoju nevjeru u našem ponašanju. Na žalost po raznim forumima koji si prisvajaju neki kršćanski profil može se nači toliko toga što ne priliči vjernku. Uvijek su tu prisutni deklarirani ili nevjernici ili oni koji u sve sumnaju ili kojekakvi krivovjerci. Neki od njih su tu jer traže istinu, ili ih još neka tanka nit milosti drži uz vjeru. Svojim ponašanjem možemo tu nit učvrstiti, ali i zauvjek prekinuti.

Molitva vjernika

Pomolimo se Ocu nebeskome koji nam daruje Kruh s neba i potiče nas da taj dar spasenja dijelimo braći ljudima.

1. Za Crkvu sabranu od mnogih naroda i plemena, da radosno i sa zahvalnošću blaguje kruh spasenja i da bude znak tvoje dobrote prema svakom čovjeku, - Molimo te.
2. Za one kojima je povjerena skrb za opće dobro, da odbace sve što je sebično, nečasno i nedostojno čovjeka, te budu promicatelji mira i pravde, - Molimo te.
3. Za ljude cijeloga svijeta, da ih oslobodiš ropstva tame i zablude, te ih obasjaš svojim svjetlom i povedeš putem istine, - Molimo te.
4. Za nas, da budemo ponizni služitelji tvojih dobara, kako bi po našem životu mnogi upoznali Kristovo evanđelje, - Molimo te.
5. Za mlade kršćane, da im budeš izvor prave radosti, sreće i nade, - Molimo te.
6. Za bolesne, nemoćne i umiruče, da u svetoj popudbini osjete spasonosni lijek i nadu u večni život, - Molimo ze.
7. Za vjerne mrtve koji su se nadali vječnom životu, da ih po svome milosrđu primiš u prostranstva svjetlosti i mira, - Molimo te.

Svemogući Bože, ti nas na ovoj euharistijskoj gozbi ljubavi i zajedništva hraniš kruhom s neba. Obdari nas svojim Svetim Duhom da budemo graditelji onakvog svijeta kakav si ti zamislio. To molimo po Kristu Sinu tvojem, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.



Post je objavljen 10.08.2012. u 20:28 sati.