Jača sam od toga.
Neke stvari se nikad ne zaboravljaju. Stvari poput plesa prstiju po tipkovnici. Stvari poput maštanja.
Ljudsko (Prizemno Ljudsko) Biće M.K. (22) upravo prolazi kroz najburnije razdoblje svog života. Ostavila je zaručnika. Odselila se iz grada u kojem je živjela dotad. Pobjegla u noć s četiri vrećice, malom hrpicom stvari s kojom je namjeravala krenuti u novi život. Bez novca u novčaniku, bez kune na mobitelu, autostopom do Zagreba. Nekoliko dana kasnije, nakon prebjega do brata doživjela napadaj i završila u bolnici s čudnom dijagnozom i rijetkom bolesti, gdje je i sada, tri mjeseca i osam dana nakon.
Kreativno Biće Athropa (22), koje nekim slučajem prebiva u istom tijelu kao M.K., u međuvremenu se nikad nije osjećalo življe. Kao da je netko otključao okove koji su je držali zarobljenu dosad, (skoro pa) zaboravljenu, potisnutu. Ona se opet uči igrati riječima. Šara boje i Plavo Nebo gdje god krenula. Stvara i gospodari svojim malim svemirima. Nalazi nadu u potezima kistom, vješto pronalazi oblike u glini, očarava je otisak pastele ili grafitne olovke. Ona opet uči sanjati.
Konačno shvaćam kakva osoba želim biti.
Jača sam od toga. I rođena da budem borac. Vučica.
Rođena sam da stvaram.
Ok, možda nikad neću biti ničija ženica, ali zato ću barem proživjeti ostatak svog neobičnog života ispunjeno.
Možda nikad neću biti normalna, ali zato ću biti Plavo Nebo.
I voljeti ću. I stvarati. Uvijek.
Ali više nikad... obećajem to... nikad više neću pokušati zaboraviti stvarati.
Zato jer... Jača sam od toga. :D
Post je objavljen 10.08.2012. u 19:07 sati.