Prikupljati porez desetljećima, trošiti ga na "narodnu" armiju i u trenutku potrebe za tim oružjem dati ga suprotnoj zaraćenoj strani je izdajstvo.
Pisati tužbu za agresiju i naplatu ratnih šteta, to (unatoč očevidnoj agresiji ... jer su uz pomoć izdajnika spremali tu agresiju) pogrešno prikazati (da bi se prikrilo vlastito izdajstvo) i izgubiti mogućnost naplate ratnih šteta je izdajstvo.
Izuzetan porezni napor (jer se vojni izdaci uvijek raspoređuju na više generacija; te stoga, između ostalog, društvo snaosi trošak postojanja vojske u mirnodopskim uvjetima ...) svakako (po ekonomskoj teoriji) smanjuje gospodarske aktivnosti i samim tim otežava napalatu samog poreza, te iskoristit napetosti oko poreza za optuživanje drugih za stanje je politika lažova, koji tim činom nastoje prikriti vlastite (teške) greške i izdajstvo.
Proglašavali su Hrvate domaćim izdajnicima da bi poništili narodnu priču o orjunašima/jugoslavenima/prosrbima koje je narod držao za domaće izdajnike. Proglašavali su one koji su potraživali ustavna prava u Jugoslaviji strankom opasnih namjera. Proglašavali su ratne branitelje avanturistima. Proglašavali su platiše ratnih kredita korumpiranim i kradljivcima. Uvijek su, sustavno, bili na antihrvatskoj (prosrpskoj) strani.
Ne može ih više ni politika podmetanja svojih izdajničkih radnji drugima spasiti od očitosti ... Oni su DOMAĆI IZDAJNICI. (sdp je izdajnička, lažovska stranka prosrba)
ili o porezu i drugim stvarima ...
Post je objavljen 10.08.2012. u 13:40 sati.