Pregled posta

Onaj trenutak kada trebaš početi razmišljati o traženju muža

Kao što je vidljivo iz činjenice da se otprilike 90% žena i dalje uda barem jednom tijekom svog života, među ženama postoji snažna želja za takvim oblikom zajednice. Istina je da je sve manje vjenčanja (i to u sve starijoj dobi), a sve više razvoda, tako da je neto efekt da prosječna žena provodi sve više vremena kao slobodna, u odgađanju braka, razvedena i/ili samohrana majka, a sve manje u samom braku kao što su to radili naši preci.

Iako je popularna percepcija da su muškarci sve manje zainteresirani za brak (bilo zato što su "vječna djeca", bilo zato što imaju druge opcije, ili se pak boje razvodne pljačke i nepravednog legalnog sustava), to je manje-više mit: i muškarci se žene gotovo jednakim stopama (cca 85%). Oženiti stariju, istrošeniju ženu ili čak ženu s djecom iz prošle veze i zatim doživjeti razvod nije "manjak interesa". Naravno, moguće je da postoji dugoročni trend pada tih stopa, ali trenutno ga ne vidim. Možda će za nekoliko godina biti više podataka.

No želja s obje strane očito postoji - najlakše ju je opisati kao "kada se nađe pravoga". Budući da su, kao i uvijek, žene te koje određuju ukupnu potražnju seksualnog tržišta, mnogo toga ovisi o njihovim kriterijima. No ovo nije rasprava o kvalitetama koje čine "pravoga", već o tome kada ga (najkasnije) treba početi tražiti.


(izvadak "onog trenutka" iz dnevnog generatora idiotizma na Facebooku)

Pretpostavit ću da većina žena koja stupi u brak planira prije ili poslije imati djecu. Prvi faktor koji trebamo uzeti u obzir je plodnost - ona je na svom vrhuncu kroz teen i rane dvadesete godine (prirodna stopa neplodnosti bez obzira na godine je oko 2%), te počinje pomalo opadati od 25. nadalje. Sa svakom sljedećom godinom, raste rizik da žena do kraja života neće uspjeti roditi živo dijete (odnosno, da neće zatrudnjeti, ili da će zatrudnjeti pa spontano pobaciti, ili da jednostavno nikada neće naći nikoga s kime bi imala dijete (ili da će dijete imati genetsku abnormalnost - recimo rizik Downovog sindroma raste sa zanemarivih 1:1100 s 20 godina na vrtoglavih 1:20 s 45 godina - ali to je ipak živi porod)). Neplodnost se stoga događa iz više razloga:

a) prirodne degradacije reproduktivnih organa koja dolazi starenjem, te naravno menopauze kao "zida"
b) ozljeda ili bolesti poput endometrioze ili HPV-a koje sa ili bez vidljivih simptoma pomalo nagrizaju reproduktivnu sposobnost
c) nevezanih faktora (nemogućnost pronalaska partnera, etc - tzv. "socijalna" neplodnost)

Sva tri faktora počinju pomalo opadati otprilike od navedene granice od 25 godina. Prosječna dob u kojoj se žene udaju i prvi put rađaju u RH je 27. Uzmimo 26 kao kompromis.

Dakle, postavimo 26 kao granicu nakon koje se počinješ kockati s budućnošću (u dobi od 30 godina, šansa neuspjeha u rađanju živog djeteta tijekom života doseže 10%, što je opasno blizu riziku recimo ruskog ruleta). Što bi trebala poduzeti kako bi bila udana i zatim trudna do te dobi?

Kao prvo, trebaš pronaći muškarca koji ti odgovara i koji je voljan sklopiti brak s tobom. Osim toga, moraš i doći to te točke, te idealno ispitati kako se slažete kada prođe onaj period lude zaljubljenosti, koji traje negdje do pola godine. Pretpostavit ću stoga da je razumno vrijeme za to 6 mjeseci početne zaljubljenosti, +6 mjeseci post-početne zaljubljenosti, +3 mjeseca za "odluku" i prošnju, te +3 mjeseca za organizaciju vjenčanja. To nam daje ukupno 18 mjeseci, ili godinu i pol hodanja prije vjenčanja. Naravno, iako postoje razni čudni parovi koji su zaručeni (u prijevodu: uljepšani dečko i cura, što je prijevod za uljepšanu avanturu) po 5 godina, ovdje želimo biti praktični i imati cilj; stoga, pretpostavit ćemo da je minimalno razumno vrijeme potrebno za put do bračne luke bez posebne žurbe 2 godine.



Iako bi to bilo krasno, lako je moguće da žena neće iz prvog pokušaja pronaći pravog muškarca. U najgorem slučaju, doći će do samog kraja puta u bračnu luku, recimo planiranja vjenčanja, prije nego shvati da oni nisu jedno za drugo ili stvar pukne, te će tako potrošiti skoro dvije godine. Kod nekih slučajeva, uvidjet će tu činjenicu već nakon mjesec-dva. Prosječno vrijeme "neuspjelog pokušaja", uključujući ono za eventualan oporavak od slomljenog srca i pronalazak nekog novog, stoga ću definirati kao malo više od pola godine, recimo 9 mjeseci (simbolično je da toliko traje i trudnoća... heh).

Prosječan broj partnera za žene drastično varira, jer niti jedno istraživanje nije uspjelo nadići problem laganja od strane sudionika. Muški cjeloživotni prosjeci se kreću od 5-15, a ženski otprilike od 4-10, što nam, pogotovo s obzirom na vrlo jaku hipergamiju i nejednaku distribuciju, ne govori puno. U dobi do 25 godina, za žene je taj broj procijenjen na 4, za što osobno smatram da je malo "LOL" i naivno, ali dobro.

Na znamenku "4" dodajmo još standardnih +50% usklađivanja s realnošću. Dolazimo do broja 6. Osobno, 6 mi se čini u redu, i negdje kao vrlo razumna granica isprobavanja unutar kojih bi žena morala imati dosta izbora za odluku. Pretpostavit ćemo da 6. partner čini onog s kojim ulazi u brak, te da žena nije toliko "seksualno oslobođena" da u njene partnere ozbiljnije spadaju i seksualne eskapade u disku za jednu noć (kao što znamo, to se ionako "ne broji") tako da je bilo maksimalno 5 "neuspjelih pokušaja" prije braka.

Neuspjeli pokušaj, kako smo prije rekli, "pojede" u prosjeku 9 mjeseci. 5 x 9 = 45 mjeseci, ili... 3,75, da zaokružimo ~ 4 godine.

Ako od dobi od 26 godina oduzmemo 4, dobivamo 22 godine.

22. rođendan je posljednji trenutak kada si možeš priuštiti da ne staviš "bi li on bio dobar muž i otac?" (i to ne na ovaj način) među najvažnije kriterije prilikom odabira između muškaraca zainteresiranih za tebe.

E sad, ne kažem da se, ako si starija od 22 godine i vjenčanje nije na vidiku, nikada nećeš udati. Većina žena se (manje-više) uspješno uda u kasnim dvadesetim, kao što kaže i statistika. Kažem samo da je to, ako želiš partnera maksimalne kvalitete i maksimalnu šansu za djecu s njim, tvoj 22. rođendan čini posljednji trenutak u tvom životu kada si možeš priuštiti ne uzimanje u obzir kvalitete "bi li on bio dobar muž i otac"** prilikom odabira partnera.

Kako ne bi bilo zabune, kao i svi savjeti na ovom blogu, ovo nije savjet temeljen na moralu, već samo na praktičnom razmišljanju i cost-benefit analizi različitih opcija koje nam se nude u životu. Ugodan dan.

p.s. ** kvaliteta "bi li on bio dobar muž i otac" se sastoji od sljedećeg:



Post je objavljen 09.08.2012. u 16:59 sati.