Sindrom stalnog nabavljanja nove opreme nije nepoznanica među fotografima. On se očituje u tome da pojedini fotografi opsesivno nabavljaju najnovije modele fotoaparata, po sistemu: kupi skupi fotoaparat, ali čim izađe novi model, prodaju stari i kupuju novi, (često još skuplji). Naravno dotičnima je ispod časti kupovati nešto rabljeno.
Dotični često tu svoju naviku racionaliziraju time da im "nužno treba taj megapixel više ili dodatne dvije funkckije" koje će realno koristit "svake prestupne godine", te da će time raditi "bolje fotografije", smatrajući da je skupa oprema nadomjestak za nedostatk fotografske inspiracije.
U stvari ono što racionaliziraju i opravdavaju je - bacanje novca.
Sušta suprotnost su oni koji smatraju da ako nešto radi kako treba, tu stvar ne treba mijenjati osim ako doista ne postane značajno ograničenje. Čak i kada se pokvari, prvo pokušaju dotičnu stvar popraviti, a tek nakon toga nabaviti novu, i to nerjetko i rabljenu stvar (aparat, objektiv, bljeskalicu...).
Ekstremi su oni koji su, nakon što su snimali skupim kamerama zaključili da im najbolje ide - jeftinim starim odbačenim kamerama koje mogu za stvarno sitne novce nabaviti na sajmovima foto opreme i starih stvari.
Post je objavljen 08.08.2012. u 09:34 sati.