Pravila fotografske kompozicije najčešće se koriste kako bi se snimila vizualno ugodna fotografija.
Što se tiče uobičajenih pravila kompizicije, tu su najpoznatiji "pravilo trećina" i "zlatni rez", uz još neka dodatna pravila kao npr. da horizont mora biti apsolutno ravan, da se objekti u kadru nebi smjeli "sudarati", da ljudima u kadru ne smije "odrezati" dio tijela i slično. I naravno da slika mora biti savršeno oštra.
Naravno dok su ove stvari svakako poželjne, i u većini slučajeva će dati zadovoljavajuću fotografiju, to ne znači da da su ta pravila i apsolutna.
Međutim, većina (ponajviše onih netalentiranih ali školovanih fotografa), smatra da ako nije zadovoljeno pravilo kompozicije, da dotična slika samo zbog toga automatski nije dobra. Takvo razmišljanje je pogrešno.
Prvo i osnovno pravilo kod kršenja "školskih" pravila kompozicije je to da se mora vidjeti da je neko pravilo kompozicije kršeno namjerno, a ne slučajno! To se vidi po tome da je odstupanje oo "pravila" vrlo izraženo, a ne minimalno (što daje dojam neznaja ili neopreznosti).
Pravilo trećina i zlatni rez mogu se namjerno kršiti tako da se glavni objekt stavi ili točno u sredinu kadra, ili pak zgura negdje uz sam rub kadra.
Ako se namjerava nagnuti horizont, tada on mora biti izraženo nagnut (da predstavlja nekakvu dijagonalu).
Ako se namjerava "odrezati" nešto tada taj "rez" mora biti drastičan; npr, umjesto vrha glave (što je česta početnička greška) "odrezati" cijelu glavu.
Ako se namjerava napraviti mutnu sliku, onda ona stvarno mora biti temeljito mutna, a ne "mutnjikava"....
Itd...
Mnogi koji su skloni kršenju pravila se slažu sa time da onaj tko prekrši sva pravila fotografske kompozicije, a stvori dobru fotografiju, napravio je dobar posao.
Post je objavljen 07.08.2012. u 10:20 sati.