Rekla mi je jutros:
- Ako te ta šuma zove trčati dok si ovako umorna... dok ti je noga u tom stanju,
onda je ta šuma tvoj neprijatelj.
Smijala sam se... Rekla sam:
- Smiješna si, znaš? Da moj neprijatelj... Ne poznaješ ti moju šumu.
Lonac ide na vodu dok se ne razbije, a gležanj na šumsku cestu koja se koristi na vlastitu odgovornost.
Zvala sam je ponovno u suzama maloprije. Plakala sam pokajnica bolno i neutješno.
Jer ne treba mi ortoped da mi kaže s čim trebam prestati...
Sve znam...
Jedino ne znam kako se prestaje trčati.
Ponavljala sam:
- Reci mi kako se prestaje trčati, reci mi kako se prestaje trčati...
...
U Ozovom Michaelu sve je započelo rečenicom: Volim riječ "gležanj" - koju je izgovorio on,
a Hannah je onda ženski nadogradila i kule i gradove, i dubinu i širinu iz te kratke izjave,
da bi se na kraju ispostavilo, da kao i obično muškarci kada nešto kažu
iza toga ne stoji ništa osim onoga što su rekli... pa je tako riječ gležanj jednako kao i riječ lonac,
i da je on... za ne povjerovati, govoreći „gležanj“ mislio na - skočni zglob!
Svejedno...
jer ga trčeći iskrenem svako toliko,
jer upravo plačem s vrećicom zaleđenog graška na nozi,
jer ja nisam od rebra nego od koljena,
jer sam životno razglobljena od života,
jer letim samo zato da bih imala više prostora za posrtanja,
i najvažnije - jer mislim da je između ta dva lika u knjizi kao i uvijek podbacio život...
i da i taj slučaj, potpuno jednako kao i baš svi Moji slučajevi, samo govori o snazi riječi,
a to što poslije život može ispasti promašen i lažan – e to je slaba točka života,
pa treba poraditi na životu, a ne degradirati riječi,
uglavnom... zbog svega pobrojanog,
(čak iako znam da sam ma kako iskrena bila, nabrajanjem samo naudila Istini)
ja nikad neću prihvatiti da je riječ gležanj jednako kao i riječ lonac.
Nikada.
...
Najljepši citat iz knjige je:
- „Moj pokojni otac često je znao reći:
Snažni ljudi mogu učiniti sve što žele, ali čak ni najsnažniji ne mogu odabrati što žele učiniti.“
A onda Hannah kaže:
- "Ja nisam posebno snažna".
...
Ja nisam posebno snažna.
Nisam. Lonci mi jesu od inoxa, ali imam slabi gležanj.
Pa ne mogu odabrati što želim učiniti.
Ali svejedno...
Ja nikada neću prestati trčati kao što nikada neću degradirati riječi.
Ja ću uvijek pisati iznad svog života,
... a život neka se potrudi da to dosegne,
ja ću ići na vodu i bez lonca,
ja ću trčati i bez gležnja...
jer ja mogu voljeti bez nade i znam ljubiti bez čovjeka.
...
Ovako su izgledale moje posljednje četiri i pol godine pisanja;
Bol, gležanj, koljena i bosa stopala... ali uvijek iza orhideje u prvom planu.
(Samosanacije... by tessa k)
Prije godinu dana kada sam gadno pala poslali su me na kraj svijeta,
a nakon četiri i pol godine pisanja ovdje, i hiljade istrčanih kilometara vamo i tamo, reći ću vam ovo:
Za mene je blizina kraj svijeta.
Uvijek bila.
...
Boli me noga, i dok se čitam kroz suze od boli, vidim da sam i opet na patosu... koji je bijeljeni hrast.
Ali večeras možda znam kako bih htjela da mi izgleda naslovnica knjige...
Moje. Prve...
S orhidejom u prvom planu.
tessa k... baš uvijek s orhidejom u prvom planu
Post je objavljen 05.08.2012. u 18:50 sati.