I sva vrata na koja sam kucao, a nisam usao, iznevjerio sam, a i ona na koja sam usao, a nisam ih pokucao, a i ona koja sam u ljutnji nogom razbio, jer su mi ih zatvorili pred nosom, iznevjerio sam...
by Sredovječni
Htjela bih napisati ljubavnu pjesmu.
Zareći se da ću biti više žena, da bi vi bili više muškarci.
Ali, ne ide.
Možete se nuditi kao šljokice na haljinama Ponte Rossa devedeset i neke.
Uvijek ću biti ispred.
Uvijek ću voditi opakije mliječne pomodne kvragu- ne pozlijeđene zvijezde.
Ne pitaj šta to znači, opipaj kosti.
Kad moja vrata razbiješ koja sam plaha i neizbježna kao stop- svjetla na auto cesti,
srne pale svijeće.
Zašto, otkud znam?
Meso se mesu priklanja,
kao snošaj,
kao kad čistokrvni svemir zakuca:
Boga ste tražili, boga vam vašeg?
I to me plaši.
Ali ne pretjerano.
Post je objavljen 04.08.2012. u 22:47 sati.