Noć hladna, oblačna.Zurim u tamu.
Kroz granje jela s Velebita koji se nazire,
kao uzdah olakšanja spušta se vjetar
niz sniježne padine obližnjega brijega.
Za sada je tiho. Nikako da svane.
A onda pucanj, još jedan, pa još jedan.
Za vrat i na promrzle prste,
metak ili vjetar, ruši snijeg sa grane.
To dijalog traži onaj s druge strane.
Uz tresak, oko rova padaju granate.
I opet se Melkhior ove noći javlja
dok kunem hrvatskog boga Marsa,
novi Khuen Hedervary kao da ponavlja:
" Maul halten und weiter dienen ! "
a parajući zvuk VBR-a tuli kroz tamu.
" Ora pro nobis "- čujem glas suborca.
To onaj preko na hrvatski Rinascimento
šalje španjolski Pronunciamento.
Tišina je. Noćas neće više.
Zov ranjenih i poneki jauk.
Pred mojim rovom, u snijegu,
lokva smrznute krvi
neumoljivo podsjeća na smrt.
I tako kroz tamu, zurim do jutra.
Nekad davno, pjesnik izreče:
" Nihil novi sub sole ! "
I opet bi isto danas i sutra....
Trpimir Burić Goranski
Post je objavljen 04.08.2012. u 19:21 sati.