KAKO POSTATI MILIJUNAŠ
Ova priča je malo drugačija od onih mojih uobičajenih. Nema cica, ni guzica, ovo je istinita priča (iako moram napomenuti da su sve moje priče istinite). Isprovociran sam saznanjem da je jedan, od aktera ove priče, oprostio drugom tipu, koji nije akter ove priče, 1,6 mil. €. Detalje „poklona“ ne znam, ali valjda će netko koga bi to trebalo zainteresirati, provjeriti navode iz trećeg reda ovog uvoda.
Kako postati milijunaš?
Vjerujte mi na riječ. Ja sam zasigurno osoba koja vam to može objasniti. Morate li imati početni kapital? Neee.
Ja sam, u životu bio i milijunaš i milijarder! Ne vjerujete?
Vi preko pedeset godina, u koliko Vas nije strefio onaj „švabo“ Alzheimer, sjetite se 70-ih. Svi smo bili milijarderi, a neki i bilijarderi. Jedno pivo, 14 milijuna, čevapi 35 milijuna, plaća 5 milijardi, koja su to bila vremena. Bilo je to vrijeme obračuna po volji. Želiš li platiti u „novim“ ili „starim“ dinarima? Već 80-ih, stanje se konsolidiralo, netko je odlučio reći dosta! Ne može u državi milijunaš biti svatko. Zbrisalo se par nula (nekoliko puta) i puk je znao gdje mu je mjesto.
Onda su došle 90-te. Demokracija, kapitalizam, srušili smo truli socijalizam, „ubili“ komunizam. Hay life. Dolazi vrijeme uživancije. Neke smo momke poslali u šume malo da se „prepucavaju“ sa onim momcima sa „druge strane“. Mnogi od njih se nisu ni vratili.
Koliko njih? Ne znam, valjda postoji statistika. I tako su Oni postali „statistički podatak“. Uplakane majke, samo običan broj. Rušile su se kuće. Zašto? Valjda da podignemo cijene nekretninama.
–„Zašto plačeš dijete“? – „Srušili su nam kuću i ubili mi roditelje“!-„Ma ne brini dijete moje, obnova će sve ponovo izgraditi“. Mrtve roditelje nitko ni ne spominje. – „Dijete će ići u neki dom“, rekao je netko.
„Gdje je nestao čovjek“? Pitao je Bare u svojoj pjesmi. Ne znam i ja Ga tražim!
A onda su se pojavili Oni, ljudi u crnom, sa tamnim naočalama, velikim aktovkama i spustili se na more. Na naš plavi, čisti Jadran, nezagađeni. Nisu nas uplašili, pa ti su ljudi i ranije dolazili, Oni su Naši. Samo što su ranije odsjedali u hostelima, autokampovima pod poderanim šatorima ili u jeftinim apartmanima. Donosili su Oni sa sobom svoje paštete, debrecin kobase, njihove „fine“ salame. Pa treba na godišnjem malo i uštedjeti.
Govorili su nekim, po nama, čudnim, nerazumljivim, jezikom. Natucali engleski, njemački.
Ovo je priča o jednom od Njih, istinita priča. On nam otkriva tajnu kako postati milijunaš iz ničega.
Pojavio se iznenada, jednoga jutra u trajektnom pristaništu u bijesnom BMW-u. Svi su bili u uvjerenju da je On, samo jedan u nizu putnika koji se žele „prebaciti“ na otok. Tada je pristao malo veći gliser, svi su mu, sa dužnim poštovanjem, pomagali da se popne na gliser.
Ljudi su pitali, -„Tko je taj gospodin“?- Netko je rekao,-„Biznismen, došao da kupi hotele“! Samo je Šime, koji radi kao čuvar u jednom autokampu, na otoku, prepoznao „biznismena“. Htio je reći, - „Ljudi, to je lopov. Lovio sam ga prije par godina kada je krao grožđe sa Pepinog štanda, u kampu“. Ali Šime, Šime je bio stari iskusan „vuk“, znao je on da nekada valja „mučati“.
Došavši na svoj posao, Šime je čuo da je firma prodana nekom „strancu“, da će biti bolje.
Zbor radnika sazvan je tog popodneva.. Na zboru, „stari kadar“, predstavio je „novog gazdu“. Šime se držao u pozadini. Prepoznao ga je odmah, da to je ON. Prepoznao je i njega „novi gazda“. Šimu su pozvali u upravu. Uručili su mu novo rješenje, postao je šef i dobio dvostruku plaču. „Novi gazda“ mu je čestitao i rekao mu, -„znaš, ti si prvi unaprijeđen, u kamp sam dolazio godinama. „Snimao“ sam svoju buduću investiciju, Ti si se pokazao kao pravi i odani djelatnik“. Šime mu htjede reći,-“Mrš, lopove“, ali lova, mudrost i unapređenje su prevladali.
Cijena kupovine bila je „poslovna tajna“. Danas se zna da je sve kupio za 333.000 DM (njemačkih maraka), novcima sumnjive banke. U međuvremenu, kao „pouzdani partner“, uspio je kupiti još jedno turističko naselje, sa nekoliko hotela, za 165.000,00 DM. Na sve te nekretnine podigao je oko 60 mil € hipotekarnog kredita. Kažu da je u obnovu i uređenje uložio oko 10 mil. €. Sada sve te hotele prodaje za 70 mil. €.
Kako? To se i ja pitam. Ali onda surfajući po internetu, naišao sam na nekoliko članaka o njegovim „nestašlucima“.
„Gdje je nestao novac“, mogao bi pjevati Bare.
Gledajući bilance i završne račune Njegovih tvrtki koje je registrirao kod nas, a ima ih 33, 30 su u neprekidnoj blokadi, prebacuju se novci iz jedne u drugu, tko bi to sve „skužio“.
Šime, čuvar iz autokampa, danas je u mirovini. Kaže zasluženoj. Ali svakoga dana muči ga onaj gorak ukus u ustima. Da li je trebao ljudima ispričati priču o „novom gazdi“.
Pouka ove priče. Da bi postao milijunaš, treba nekoliko godina „snimati“ objekt kupovine, naći sumnjive investitore, imati „sposobnu“ sestru i kunjada na položaju. Naći ministra koji se voli „vozati“ i imati sreće da te neki Šime ne „provali“.
Ovo je „klasična“ priča o sve hrvatskoj otimačini.
Pa ti mene pitaj, KAKO POSTATI MILIJUNAŠ.
Franjo Sabo
Post je objavljen 04.08.2012. u 15:30 sati.