KONJ VESELKO
Što sam stariji sve se više uspoređojem sa konjem imenom Veselko. Naime, u društvu se od mene očekuje da ih zabavljam, da „bacam“ fore, pričam viceve. Moram priznati, što sam stariji to sam namčorastiji i to mi sve teže pada. Posljednji poraz i udar na moj ego dogodio se prije više od nekoliko godina. Na radijskom festivalu u Vodicama bio sam u elementu. Bio sam tražena roba. Uvijek se oko mene skupljalo veliko društvo. Nasmijavao sam ih do suza, tako da su i neki komičari „režali“ na mene u smislu, „što on sad izvodi, pa mi smo zaduženi za štimung, peder stari ćelavi, bari komade na naše fore itd.“. Zapravo, nikada nisam koristio druge u svojim šalama, uvijek sam se sprdao na svoj račun.
Kao što rekoh, te godine, ego mi je po prvi puta bio značajnije povrijeđen. Često je tih dana u naše društvo dolazila Ivana, komad i po. Ivana je bila misica nečega. Nije bila samo lijepa ili kao što je većina misica, sama kost i koža. Ivana je bila taman, niti previše niti premalo. Bila je oduševljena mojim forama, tako da mi je jedne večeri rekla:
- „Šteta što nisi malo mlađi, ovako ....“, uhvatila je za ruku tipa pored sebe i nestala s njim u pravcu hotela.
Dugo sam gledao za njima, da šteta al' jebeš ga, što je tu je.
Do kraja večeri, za stolom, ostali smo samo ja i poluprazna čaša. Tada sam se sjetio konja Veselka.
U mojoj mladosti doći do nekih saznanja o sexu bilo je nemoguće. Dobro, bilo je tu nekih špijunaža, voajerizma, ali sve je to bilo prilično nejasno, u magli.
Moj djed je bio trgovac konjima, tako da se u njegovoj štali uvijek moglo naći nekoliko kobila. Kobila plus ždrijebe, e to je već bila neka para.
Pastuha baš i nije bilo, tako da se kobila morala tjerati u treće selo na parenje ili ti na sex.
Obično bih ja išao sa djedom, posljednjih 100 metara do kuće vlasnika pastuha, morao sam trčati sa kobilom.
- „ Neka se malo upijeni i zagrije“, znao je reći djed. – „Onda pušta miris“.
Dobro, tada još nisam to shvaćao, ne shvaćam niti danas, ali znam kada se neka Mara htjela posexsati sa mojim prijateljem Borkom, a on ju je pokušavao natjerati da optrči jedan krug. Dobio je šljagu, a sex, sex je propao.
Dolaskom u kuću vlasnika pastuha, čulo se ozbiljno rzanje iz štale.
- „Već je nanjušio“, rekao bi djed.
Gazda bi otišao u štalu i doveo Veselka. Veselko je bio zadužen za zagrijavanje kobile. Kada bi se kobila „napalila“, tada bi Veselka vratili u štalu i izveli „Baju“, starog pastuha. Veselko je pri odlasku imao najtužniji pogled na svijetu koji sam samo kod njega vidio s obzirom da svoje oči baš i nisam mogao vidjeti.
Naravno, odlaskom Veselka i mene je djed poslao van iz dvorišta. Bio sam ljut. Tolike kilometre hoda, da bi na kraju propustio ono najbitnije.
Ipak, kroz rupu na drvenoj ogradi vidio sam kako Baja obrađuje kobilu, a i mog djeda kako hvata za guzove gazdaricu, dok je gazda zaokupljen kontrolom sexa.
Na kraju storije, svi su bili zadovoljni, gazda uzeo novce, gazdarica bila pošlahtana, pastuh Baja opet karao. Jedino smo tužni bili, Veselko i ja.
Iz razmišljanja me pekinuo moj prijatelj Zlatko.
- „ Hej pa što radiš tu sam, nešto si mi duboko zamišljen“?
- „ Da, što sam stariji osjećam se kao KONJ VESELKO“.
Zbunjeno me gledao, on nije znao priču o Veselku, ali ja sam ga jedini razumio. Veselko je bio kao i ja, zadužen za zabavljanje i rajcanje, a onda bi došao neki Baja i ...... jebiga.
Post je objavljen 04.08.2012. u 15:24 sati.