Marketing
procesi
događa li se svako iskustvo zato da bismo iz njega učili?
toliko je toga što želim o tome svemu reći, ali ne da mi se, ne mogu.
isto kao što ima i toliko toga što želim isplakati, ali ne mogu. ne ide.
ovo mjesto s vremenom je postalo moje. znam da ovdje mogu reći sve,
a moj je govor ovdje s vremenom spontano rastao i narastao u nešto sasvim drugo
zaštićen slojevima kurtoazije i verbalne ekspanzije u kojoj se gubi bit i na kraju ništa nije jasno ni razumljivo, a
meni je lakše.
mogu napisati bilo što, a ništa od toga ne mora biti istina. nema se kome lagati, nema se kome izmišljati.
nema neke velike odgovornosti ili straha.
od onih od kojih sam se mogla osramotiti već se jesam.
pogotovo na početku. i sada, nedavno. mnogo, mnogo sramoćenja. i to onog koje se ne može kontrolirati.
onog koje samo provaljuje iz tebe, bez ikakvog smisla i reda, a istovremeno samo slušaš i gledaš, stojiš sa strane i ne
vjeruješ koliko se brzo život događa, bez tebe.
- dobar dan, ooooooooo kako lijep mali dječak, a čiji je on???
- (u odgovoru se spominje neko prezime)
- jooooooooj, ne znam, ja vam ne znam baš mnogo ljudi ovdje, pa ne znam ni to
- aha, a vi niste odavde???
- jesam, na žalost (:O)
- (........................)
- doviđenja
vrijeme sramoćenja traje još danas i sutra. trajalo je zadnja dva mjeseca.
sva bol od jučer skupila se u jednu ogromnu točku koja sada zahvaća velik dio grudiju i manji dio adbomena.
samo ležim, gledam njih <3 hodam u prirodi kad više nije toliko vruće.
Post je objavljen 04.08.2012. u 15:05 sati.