Marketing
OGULJENKO
maločas probuđen stojim
se sa šalicom kave pred prozorom.
sručila se strašna kiša.
trojica ljudi na susjednoj trokratnici navlače nekakav najlon preko krova.
promatram ih sa zebnjom.
strahujem na njima nepoznat način.
recimo, da kojim slučajem zamijenimo mjesta
moj pad bi ih oraspoložio.
kakav blesan, podrugljivo bi se cerekali
ili bi u ovom trenutku, anticipirajući buduće događaje, brže-bolje posegnuli za I-phoneom
i snimili čitavu vražju stvar
koja bi minutu kasnije osvanula na društvenoj mreži.
moj udes donio bi im puno lajkova.
a možda bih trenutak prije no što bih tresnuo o tlo
završio u naručju pupaste djeve što zrači unutrašnjom ljepotom
ona bi me ponijela kući
oprala mi stopala
nahranila sa tri srdele, kruhom i napojila čašom crnog vina
na pladnju bi mi donijela svježe voće iz rajskih vrtova
- uska sam dolje – rekla bi.
- ok – rekao bih ja.
došle bi njene oskudno odjevene prijateljice, njih 72.
- i one su uske dolje – šapnula bi liznuvši mi uvce.
- Houston, imamo problem... – rekao bih predočivši si svog Oguljenka.
u redu, sad već gubim na stilu...
u svakom slučaju, brinem za te papane....
Post je objavljen 03.08.2012. u 21:23 sati.