Tema o kojoj sam vodio žestoke diskusije s članovima Društva za promociju znanosti i kritičkoga mišljenja, koji su se angažirali u kampanji protiv "alternativne medicine". Postoji tragičan slučaj, gdje "oficijelna medicina" svakodnevno vrši masovni zločin u interesu profita, što je, KJTV, mnogo gore od svih šteta, koje "alternativci" nanose.
Der Spiegal donosi intervju sa jednim od najvećih psihologa današnjice Jeromeom Kaganom, pod naslovom (na engleskom) What About Tutoring Instead of Pills?. Kagan je nedavno objavio temu u kojoj žestoko kritizira svoju profesiju, naslovljenu "Psychology's Ghost: The Crisis in the Profession and the Way Back."
SPIEGEL: Stručnjaci govore o 5,4 milijuna američke djece koji imaju tipične simptome ADHD. Kažetel i da je taj mentalni poremećaj samo izmišljotina?
KAGAN: Točno, to je izmišljotina.
ADHD je Attention deficit hyperactivity disorder, Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje. Svi znamo da ima vrlo "žive" djece, nemirni su, teško im je koncentrirati se dulje vrijeme na neku temu, skaču okolo, svašta ih zanima, pa onda začas odbace... Pa, djeca su! Nekoj djeci treba više pažnje i truda u odgoju i obrazovanju, da ih se usmjeri, nauči upornosti i sustavnosti.
Ima djece koja su poslušna, mirna, pa i letargična. Lako je reći kako je to baš dobro dijete, ne pravi problem odraslima! Njima bi trebalo posvetiti više pažnje i truda, da ih se potakne. Naučiti ih, da je u redu da ponekad budu i neposlušni.
Kagan je u svojim proučavanjima razvoja djece otkrio da se već kod četveromjesečnih beba može uočiti one "visoko reaktivne", kojih ima 20%, i "nisko reaktivne", kojih ima 40%. Prve će vjerojatno izrasti u napete ljude, druga u smirene.
Zašto je ono prvo nazvano mentalnim poremećajem? Zato jer je farmaceutska industrija izmislila lijek po imenu ritalin. Nezgoda je bila u tome, što nisu znali za koju je bolest ta lijek. Pa su je psihijatri izmislili.
Zato sam, kao ljubitelj znanosti i promotor kritičkoga mišljenja, na strani "alternativne medicine", čak i onda kad osobno mislim da je zapravo bezvrijedna. Ako je ljudi žele - njihova stvar. Treba se uplesti samo ako se radi o jasnoj prevari. A o tome se radi i ovdje: prevara, laži iz koristoljbulja, i to na mnogo većoj skali.
Problem je, kad pobornici "kritičkoga mišljenja" zabranjuju neke vrste kritike.