danas radim fajitose i nazdravljam toj ljubavi,
tom kolovozu,
ganuto, od jutra...
ajde, daj, vodi me na svoju planinu,
zagnjuri me u svoje more,
daj,
putujmo....
slikajmo,
plešimo,
pišimo...
zaljubljujmo se u život...
ponovno...
daj.....
ta tundra mi je u grudima....
nju mi valja prijeći....
Pokazat ću si kažiprstom
bor na koji se trebam nasloniti,
da bi postala svoj div,
kad ukradem zoru danu
uputivši se u nepoznato.
I kako je zemlja milosrdna i blagorodna,
i živi bez ikakvih obećanja
hraneći se samom sobom.
I kako ću kao gorušičino zrno,
slijediti tu ljepotu
malim stopalima,
na pijesku jednog žala,
pronaći prapočelo
jedne školjke,
jednog vala,
zauvijek između zelenog i plavog
tirkizna.
Post je objavljen 02.08.2012. u 22:29 sati.