Ovaj tjedan hvatam vlak za Šibenik. Za Terraneo. Terraneo! Yeah!
Bila sam dosta loše volje sredinom prošlog mjeseca (kao što to nalaže moj prošli post) i osoba zna da je kriva, ali nema muda se ispričati. Stoga sam odlučila odjebati zle ljude i ostaviti si okrugli broj prijatelja na fejsu xD
Dakle, odjeb lansiran.
Postala sam luda za gosponom PewdiePieom. Iako mi ponekad ide jako na živce, ali volim ga. Smiješan je. To vam je gamer koji igra uglavnom horor igrice - reakcije su mu urnebesne.
Preko njega sam otkrila igricu Ib, za kojom sam poludjela. Naime, vi ste ta devetogodišnja Ib koja je s majkom i ocem otišla u galeriju na izložbu Guerteninih radova. Guertena je nekakav super umjetnik. Toliko je super da vas odvede u sasvim drugu dimenziju. Doslovce.
Sada kada se nađete u toj drugoj dimenziji, imate hrpu pazlova, jumpscareova (uključuju i portrete koji vas žele pojesti) ružu koja predstavlja vaš život i GARYJA!!!
Obožavam Garyja. Jesam li spomenula kako preferiram negativne likove preko pozitivnih? E, pa Gary je jedan pozitivni lik kojeg apsolutno i potpuno obožavam. *fangirl scream*
Priča ima više od jednog završetka, sve ovisi o tome hoće li Gary razbiti lutku ili ne. Većina ih je tužnih, u kojima Gary umre.
Ako vam Gary umre u prvom pokušaju, razrezat ću vas po pola <3
Šalim se. Neću. Ali molim vas, držite ga živim (da, ostavit ću vam link na kraju posta. Igrica je besplatna, ne zauzima puno prostora - nešto kao pokemon horor igrica s jako lijepom i dirljivom pričom)
Gdje sam stala? Aha, Terraneo. To je sljedeći tjedan.
Nikada nisam bila u Šibeniku. K tome, idem s prijateljicom i bez staraca, tako da će to biti avantura. Mislim, kada bih otkrila nešto novo s roditeljima, to bi bilo meh. Kada bih nešto otkrila sama, bila bih vrlo ponosna na sebe! :'D
I more. Dugo nisam bila na moru. Mislim, ljetovala sam na Zrmanji - preferiram zabačene obale i rijeke. I zabačene obale na rijekama.
I oh moj bože, kampiramo! Idemo u KAMP! Imam šator tu negdje *baci pogled na krevet* Ah! Evo ga!
Spavam sa šatorom. Za slučaj da ne dobije noge. Nije moj.
I nedavno sam si nacrtala Xedorpha - glavni pozitivno-negativni lik u mojoj bezimenoj priči s fejsa koju neću pejstat na blog jer mi se ne da.
Izgleda kao četrdesetogodišnji muškarac. Mogao bi mi biti otac.
S druge strane, Nathaniel, koja predstavlja mene (znam da je to muško ime, ali to ime ima određenu povijest - mama je htjela da bude muško), nije srednjoškolka.
S treće strane, on je samo zamišljen i bezopasan. Nije da udaram na pedofile (ignorirajmo moje uzdahe za Garyjem).
I crtanje mi polako ide. Kao i bojanje. Uzimam si strpljenja, pogotovo u Pewdiejeve videe, dok čekam da vrisne jer ga naganja duh.
Oh, i nisam spomenula da idem na maturalac u Španjolsku krajem mjeseca.