Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/odiseja2012

Marketing

Dan 29

Osibova
je prekrasna uvala na Braču u kojoj smo proveli manje ugodnu noć jer smo spavali na
kosoj plaži. Zanimljivo bi bilo postaviti kameru i snimati osobe kako klize u
vrećama niz kosinu, vukući za sobom šator i kako sizifovski pokušavaju vratiti
se u prvobitni položaj.  Tako otprilike izgleda naša priprema za spavanje :) “Orni i
naspavani” krenuli smo put uvale Blaca, ali smo nenadano svratili u najveće
ribogojilište na Braču kako bismo upoznali Kovačevog rođaka Ivana koji tamo radi i kojem je dan ranije bio rođendan.
Ogromna, prekrasna uvala koja se uvlači duboko u otok prepuna je kaveza punih
tovljene bijele ribe. Iznenađeni smo ostali kad smo vidjeli kako je hrana kojem se tovi uzgojna riba srdela (pacifičke haringe) iz Koreje. Zanimljiv je i tunel, nekada korišten od strane mornarice
JNA, u kojem danas ribari drže svoje brodove. Poučeni nemilim događajem koji je
zadesio ribogolijlište na Salima, u gdje su aktivisti pustili tune iz kaveza,
ovdašnji ribari vrlo su skeptični spram nepoznatih ljudi i plovila. Naša
pratnja (uz velikog psa) na gumenjaku došla je par minuta ranije i čekala nas.
Nije ih iznenadilo par brodova koji su prošli kraj njih ne bi li shvatili o
kojim se to posjetiteljima radi. Srećom, Marko je ubrzo objasnio da smo zajedno
u grupi.





Otišli
smo do drugog obližnjeg ribogojilišta koje se dobrim dijelom nalazi van uvale
gdje su dobre struje i velika dubina, pogodni za uzgoj tune. Kako smo
prolazili, nadali smo se da ćemo ugledati koju tunu, ali vidjeli smo samo velik
broj galebova kako u krug nadgledaju područje uzgoja, nadajući se svome plijenu.





 



Približili
smo se lijepoj uvali Blaca iznad koje se nalazi i istoimeni stari samostan.  Prošle godine taj dio Brača zahvatio je veliki
požar. Kako se zalazi u unutrašnjost uvale još su uvijek vidljivi ogoljeni dijelovi koji su stalni
podsjetnik opasnosti od požara, lakoće njegova širenja i prijekopotrebnog
opreza, prije svega, samih turista.





Samostan
Blaca izgrađen je oko 1540. godine. Posebno je zanimljiva priča o zadnjem
redovniku, Nikoli Miličeviću, koji je tamo živio šezdesetih godina. Zanimao se za astronomiju i
instalirao je veliki teleskop kojim je otkrivao nova svemirska tijela. Odlukom Međunarodne astronomske unije 2005. godine dva su asteroida dobila imena "Miličević" i "Brač".  Samostan
je izgrađen usred ničega i bio je gotovo u potpunosti autonoman. Sve razmjene
su bile robne, a ne novčane prirode. Imali su dvjestotinjak košnica, vinograde,
masline, školu i radnike koji su obrađivali polja. Još jedna zanimljivost je i
glasovir, dopremljen 1924. iz Italije. Legenda kaže da je glasovir do vrha
nosilo dvanaest muškaraca osam sati. Glasovir težak preko 400 kg prisilio je
momke da popiju 56 litara vina tijekom toga poduhvata.



Nažalost,
muzej koji je sada u vlasništvu države zatvoren je zadnje tri godine zbog "restauracije", stoga nismo imali pristup muzejskoj građi. Čeka se sanacija
stijene iznad samostana zbog mogućih odrona iz godine u godinu, po sistemu "u jesen - u proljeće". Nadamo se da će doći na red prije instalacija klima, centralnog grijanja i novih pločica u neke župe. 





Za
vrijeme boravka u uvali Blaca, oskudica u brodskom frižideru primorala nas je
na kreativnost. Analizom uvale odlučio sam napraviti brudet od priljepaka,
ogrca (puževa) i jaja morskog ježa. Ručak smo neplanirano podebljali samoniklim dagnjama, koje smo pronašli u neposrednoj blizini
jedne vrulje. Ogromne divlje dagnje nadovat ruke – senzacionalno!



 



Našli
smo odlično mjesto za pripremanje ručka – sigurno i izdvojeno od okoline. – mala
kamena kuća zaštićena od vjetra i sunca.



Sastojci
koje smo imali bili su sljedeći: dvije šake priljepaka, šaka puževa (ogrci),
dvadesetak dagnji, malo češnjaka, jaja od ježinaca, maslinovo ulje, pelate,
papar, tjestenina. Postupak
je sljedeći: na maslinovom ulju prvo zapečemo priljepke i puževe. Podlijevamo
vodom. Dodamo sitno sjeckani češnjak i papar. Nakon desetak minuta dodamo
pelate i dvije, tri dagnje da puste svoj morski šug. Ostatak dagnji na suho
skuhamo u loncu jer bi bilo preslano da se sve skupa kuha. Skuhane dagnje
dodamo u šug i sve skupa umiješamo u tjesteninu. Kad je sve gotovo, ubacimo
jaja od ježinca i sve dobro promiješamo.



 



Nakon
popodnevnog počinka nastavili smo veslati južnom stranom Brača u smjeru Bola.
Moram priznati da su nas uvale i strmo postavljeni vinogradi očarali, a plaže sitnog šljunka čudesnih oblika podsjetile na jug Portugale i na njihovu obalu.
Uopće nismo tako zamišljao taj dio Brača!



Napustili
smo uvalu Blaca poprilično tanki sa
zalihama vode tako da smo cijelim putem razmišljali koliko je voda bitna,
koliko čovjek ovisi o njoj i koliko se njome razbacuje. Upravo na ovakvim putovanjima
čovjek shvati svoju ovisnost o prirodi.



Žmirečki
bi pronašli Bol jer se iz njegova pravca (točnije Zlatnoga rata) širio
gromoglasni bas i taktovi ljetnih hitova iz beach bara Auro u kojem D.J. Eridan, dragi prijatelj dijela ekipe radi ludu ljetnu atmosferu. S obzirom na jaki maestral koji već danima puše na radost svih surfera i kajtera, nismo se mogli odmah usidriti te smo obilazili surf centre uz more na putu do grada Bola. Prvi u nizu je Johnny's windy way, čiji nam je istoimeni vlasnik, Škićev dobar prijatelj, srdačno ponudio smještaj na plaži ispod debelih borova. 

U toj masi ljudi, koji su bauljali
po bolskoj šetnjici, osjećali smo se izgubljeno, zagušeno i neprilagođeno. Tu smo se podijelili, Škić je oduševljeno krenuo Kristini i Khanu pokazati Bol i obilaziti hrpu prijatelja i mjesta na kojima je nekad bilo inventar dok smo se mi otišli prošetati i čim prije na spavanje. Šećer prije spavanja bila je cijena bureka od
previsokih 17 kuna, koja je Marka dotukla do te mjere da je kupio sladoled koji
inače ne preferira i još k tome je prvi otišao spavati.  Draško i Kristina došli su na svoje i konačno se predali "klasičnom" ljetovanju, makar i na trenutak dok se nama nije dopao masovni turizam i cijene mondenih ljetovališta.



Sutra
imamo opuštajuću rutu od otprilike sedam milja do Jelse na otoku Hvaru. Dan
ćemo ispuniti pripremanjem torta od badema koje ćemo podijeliti na predstojećoj
komiškoj fešti. Jedva čekamo!



 





Post je objavljen 01.08.2012. u 19:47 sati.