Izvješća iz atelijera: Svemirski jebač, 29,777x21cm, kombinirana tehnika
u kasnim satima ljetnih mjeseci ponekad sjednem u kafić na Glavnom kolodvoru
naručim piće, zapalim cigaretu i s pažnjom promatram putnike
volim lica mladih što sa naprtnjačama, malaksali, čekaju međunarodni kasni vlak
podsjećaju na davnašnje skitnje
sada je na njima da ponovo otkriju Svijet
ali sve je manje toga za otkriti
iste građevine ista jela, ista pića, ista odjeća, ista obuća, isti suveniri, glazba, isti zubi, sise, nosevi, iste kavanske diskusije, isti kopipejstani životi...
tek starine, miris krajolika i lokalni kolorit omogućuju mlako uzbuđenje, odaju dojam promjene i opravdavaju naša nastojanja
- prekrasno je...
- da draga, lijepo je.
zanosimo se vlastitim zanosom
zapravo kategoričko imperativno, jedanaesto zapovjedno, super se provodimo
sablažnjiva kratkoća godišnjeg, nad nama zlokobno nadvita, cereće se podrugljivo
sunca, dakako, treba svakom
ipak u atelijeru stvari napokon postaju zanimljive...
«vlak za Beograd kreće u ponoć i pet minuta...»
vino rubin crvene boje
okovan ledom
brod
spi
muzika za ugođaj: nije djelem djelem
Post je objavljen 01.08.2012. u 17:19 sati.