Povodom izlaska njegova novog romana
'Odlaganje. Parezija' Andrej Nikolaidis dao je intervju za
Novosti.
Razgovor čitajte
ovdje , a u nastavku donosim njegovu iznimno lucidnu analizu naše realnosti :
U romanu detaljno secirate tekovine tranzicije. Ideologija ovdašnjih tajkunskih elita, kažete, nije ni nacionalizam ni vjerski fanatizam, nego ovdašnja verzija neoliberalizma, odnosno priča o uspješnima. Možete li to malo pojasniti?
Ja zapravo tvrdim da je naša tranzicija jedan od ratnih zločina. Tranzicija podrazumijeva i tranziciju od fašista do demokrata. Ovim zemljama početkom devedesetih vladali su fašistički režimi. U prvobitnoj akumulaciji kapitala, što je, jasno, eufemizam za sveopštu pljačku, bogatiti su se mogli samo oni bliski fašističkim režimima. Danas tajkunski portparoli, brižljivo raspoređeni na strateška mjesta, ističu kako su se bogati obogatili zato što su bili sposobniji. Nisu: obogatili su se zato što su bili privilegovani. Vlasti su manje-više odlučne u deklarativim osudama fašizma. Vladina i skupštinska tijela slijede evropske upute i usvajaju planine projekata, zakona i odredbi koje jugoslovenske zemlje trebaju učiniti tolerantnim društvima politički korektnih građana. Vladajuća se klasa od fašista mirno transformisala u uspješne Evropejce. Sve su promijenili tako da sve ostane isto. Njihov neoliberalni socijalni darvinizam u osnovi je – fašizam. Iz ideje da je život takmičenje proizilazi ideja da pobjednik uzima sve. Iz toga, opet, proizilazi da je gubitnik obespravljen – gubitnik ne uzima ništa, osim onoga što mu dobitnik da. Proizilazi da je gubitnik višak. Iz toga opet proizilazi potreba da se viška otarasi. To se ponekad zove rezanje troškova, ponekad otpuštanje viška radne snage, a ponekad – etničko čišćenje.