Marketing
30.07.1978. KONCERT "NOVIH HORIZONTA"
U najavi programa 53. paškog ljetnog karnevala, nabrajaju se događanja za vrijeme održavanja karnevala. Kako je najavila novinarka Slavica Mrkić-Modrić: " i dok Marko gori, pažani će slaviti uz klapu "Sol", ovogodišnje pobjednike festivala Melodije Istre i Kvarnera.
Prije 34. godine večer po opraštanju od Marka, i zadnjeg kola na pijaci, na 19. paškom ljetnom karnevalu koncert je održala paška grupa: "Novi Horizonti", zabavljajući svoje sugrađane i brojne goste koji su boravili u gradu Pagu.
Dan uoči završne svečanosti 19. paškog ljetnog karnevala, svoj koncert izveli su "Opatijski Suveniri" uz svojeg gosta večeri, legendarnog Ive Robića. Zahvaljujući frontmenu grupe "Opatijski Suveniri", Dušku Paru velikom zaljubljeniku svojeg rodnog grada, dragom prijatelju i čovjeku, u pauzi svojega koncerta dozvolio da "Novi Horizonti", odrade najavu od pola sata, svojeg sutrašnjeg koncerta. Kritike i aplauzi upućeni od strane pune pijace, bile su garancija da će sutrašnji koncert također biti dobro posjećen. Duško je po silasku sa bine kazao nam: " ako ovako nastavite neće biti straha za Vas, a ja ću Vam uvijek biti od pomoći za sve što Vam bude trebalo, kao i do sada."
Tu večer 30. 07. 1978. " Novi Horizonti " nastupali su u svom izvornom sastavu: Ante Tičić-Doda (bubnjevi-vokal); Branimir Maričević-Bebić (bas gitara-vokal); Ante Negulić-Šanković popularniji kao Peca (klavijature) i Dragan Tošković (ritam gitara-vokal), odradili su koncert o kojem se još i danas, ako ništa drugo, ono u uskim krugovima, prepričava.
Naša skromna oprema nije garantirala, da se može tako veliki prostor dobro ozvučiti sa takvom opremom. Tim više što smo dan ranije na opremi "Opatijskih Suvenira" osjetili što znači muzicirati uz dobru opremu. Međutim i oprema i prostor, nas je demantirao u svemu tome, jer program kojeg smo izvodili, uz sve drage ljude koji su bili uz nas, znali smo penjajući se na binu, da uspjeh neće izostati.
U pola noći imali smo dodatni poticaj za daljnji nastavak sviranja, kada je zabava bila na svom vrhuncu, jer sam ušao, možda nećete vjerovati u 17. godinu života (sedamnaest mi je godina tek), glasi refren poznatog hita, gospodina koji je večer prije nas pjevao na istoj pozornici, riječ je o spomenutom Ivi Robiću, čiji se evergreen još uvijek rado izvodi i sve generacije ga pjevuše, poglavito oni koji ulaze u 17. godinu života.
Koliko samo simbolike u te dvije večeri. Ovo se čovjeku jednom u životu može desiti, a ja sam eto imao tu sreću. Koncert je okončan u ranim jutarnjim satima, pijaca je još bila dobro popunjena. Svaki puta kada smo se odjavljivali, publika je započinjala: "hoćemo još!". Obzirom da nas nitko od strane vlasti, niti susjeda uokolo nije upozoravao da okončamo, koncert se odužio do pet sati ujutro. Obilježavajući ovaj skromni za mene osobno, preveliki događaj u sveopćoj paškoj povijesti poglavito svih onih koji su izvodili zabavnu glazbu, a kojih mnogih više ni nema među nama, koji su se trudili da javna scena grada ne bude prazna, da je to trenutak povijesti kojeg niti mi članovi Novih Horizonta, toga trenutka nismo bili svijesni, kada smo se u to upuštali.
Danas je to predivno sjećanje i osjećaj da sam bio dio Te povijesti.
Post je objavljen 30.07.2012. u 16:08 sati.