Da nastavim u tonu od neki dan...
Na našoj područnoj školici nema sportske dvorane, a slučaj je htio da se radi vrtića moj razred seli u centralnu školu koja ima novu i moderno opremljenu dvoranu. Svi su đaci bili oduševljeni, učiteljica nešto manje. Kako naučiti romsku djecu koja su naviknuta biti glasna na satu tjelesnog, na tišinu u dvorani. Naime u toj dvorani istovremeno imaju tjelesni dva ili tri razreda.
Prvih dana smo se samo čudili. Većina djece nikad nije bila u takvoj građevini, pa su izvijali vratove i gledali uokolo upijajući svaku sitnicu. Sprave, kao što su kozlić ili trampolin nikad nisu vidjeli, pa nisu ni tražili da se upotrijebe. Druga stvar su bile lopte, kojih je u spremištu pedesetak i to svakakvih. Navaljivali su "Učiteljice, daj ti Bog sreću, daj nam lopte!" u pravoj maniri svog naroda. Tako sam na kraju jednog sata na kom su bili disciplinirani, podijelila lopte za zadnjih pet minuta sata. Mali Elvis je zahvalno rekao "Učiteljice, svaka ti dala!!"
Post je objavljen 30.07.2012. u 08:19 sati.