Pregled posta

"Pojavila se iznenada,

kao prasak,

kao grom.

Sa kosom raskuštranom divljinom,

upala je u moj život 

da tu ostane.

Kao kamen kad padne na morsko dno,

bačen ne hoteći, za neke šetnje, jedne od onih koje se zaborave, 

ali, kamen na dnu ostane,

zauvijek.

Gledala me 

očima boje znatiželje,

a kada me zagrlila

u njenim sam rukama osjetila vjetar.

Na dušu mi je ovlaš spustila

sebe.

Osjetih mir,

kao da je oduvijek bila tu."