Tijelo : vidljiva, opipljiva materija Duša : nevidljiva, neopipljiva životnost, Živo : autonomno, svestrano funkcionalno, pokretljivo, djelatno, misaono, kombinatorno Biće : razvojno promjenljiv organizam Sve jednostavno, a zagonetno složeno!
Materijalni dio (tjelesno) omogućuje (duševnom) – putem mozga –'stanovanje ' i saznavanje o svima materijalnim datostima (od mikroskopskih do durbinski dalekih), pa i o vlastitom tijelu i opstanku – u konačnici z n a n j e...
Nematerijalni dio inicira znatiželju, slutnju, kombinatoriku, kako o postojanju vidljivoga i nevidljivoga (i vlastite 'duše') , te u konačnici v j e r o v a n j e (vjeru) o postojanju još egzaktno nedokazivih, a vjerojatno mogućih pojava, postojanja nevidljivih datosti…
Čovjekova znatiželja i težnja za saznanjem, u konačnici z n a n j e m, inicirale su ga da vidljivi, opipljivi materijalni dio te istražuje svoje tijelo i do danas je upoznao mnoge tjelesne dijelove fizički i kemijski. No traženje i s k r e života – najvažnijeg dijela nevidljive duše, toga zagonetnog nematerijalnog dijela svoga tijela – ni pod kakvim mikroskopom nije dalo rezultata. Iskra života –čovjekova duša – ostala je samo posredno spoznajna slutnja, bliska tek u čovjekovoj imaginaciji, u njegovoj vjeri i vjerovanju.
Tijelo nije aktivno – živo bez duše, no tu se svoju dušu ne može nikakvim materijalnim istraživanjima dokučiti.
Traženje duše (iskre života) u tijelu možda nije dalo rezultata zbog pogrješne tehnologije traženja (usitnjavanjem, mikroskopiranjem raskomadane cjeline). Život je dinamika-kretanje cjeline, a ne samo nekog dijela. (Kretanje automobila ne možemo nikako dokučiti mikroskopiranjem kakve poluge ili vijka – dijelova automobila! Mikroskopiranjem ma koje krhotine gramofonske ploče ne možemo dokučiti što skriva, a najmanje čuti neku simfoniju. Tek cjelovita ploča u okretanju predstavit će nam svoj vrijedni sadržaj.)
Metodu istraživanja treba usmjeriti na c i j e l o živo biće, no za to do sada nije utvrđena metodologija traženja. Možda treba odbaciti i samu ideju da je duša, ili iskrica života, nekakva materijalna čestica i kao takva vidljiva. Ona je samo po djelovanju spoznajna i u imaginaciji apstraktno dokučiva kao nevidljiva, ali osjetilna i u specifičnim uvjetima djelotvorna e n e r g i j a koju je ljudima namijenio i darovao Stvoritelj kako bi im omogućio razvoj umnih sposobnosti te potom razvoj spoznaje kojom čovjek opravdava svrhu svoga postanka i opstanka.
Kada bi se istraživači složili i dokučili odgovor na pitanje (koje stoji ispred svih pitanja) zašto je čovjek na svijetu, to bi saznanje upućivalo na sve dobre razloge i odgovore na pitanje k a k o i na sva druga manje-više materijalna, tehnička pitanja...
U međuvremenu, a možda i zauvijek, zemaljski će se smrtni čovjek morati zadovoljiti time da ne zna i da nikada neće znati ništa više nego što ljude poučava kršćanski katekizam: „Na svijetu smo zato da s p o z n a m o (Boga Stvoritelja i sve okolišne datosti)... Zato je čovjek najvažniji Stvoriteljev proizvod jer tek po čovjeku se može uvažavati, slaviti postojanje svega postojećega pa i sama o p s t o j n o s t S t v o r i t e l j a…
Po svemu, ma koliko se napuhavao mali oholica – čovjek, ostat će zauvijek samo crvić kojemu je voljom i milošću Stvoritelja omogućeno spoznavanje, a što se bude više napuhavao, to će biti sve jadniji i bjedniji u svekolikoj, sve široj, spoznaji bespuća svojega postojanja-životarenja...
Domoljubac - Zvonomir Tomac - Iz zbirke ZVONCA ČEŽNJE