Marketing
Dan 25 & 26
Napuštajući
Betinu u ranim jutarnjim satima razmišljali smo o samoj ekspediciji, njezinom tijeku i o tome
koliki smo mi u stvari sretnici što smo uspjeli realizirati planirano. Mislim
da ćemo tek na kraju biti svijesni svega što ćemo otkriti, zabilježiti, naučiti
i shvatiti. Svijesni smo da u rukama imamo nešto veliko i vrijedno i da to
trebamo iskoristiti na najbolji mogući način.
Prošli
smo kroz Tisno, pokraj Tribunja i
Vodica i odjednom se našli pred
otokom Prvićem. Nikad lakše odveslanih devet milja. Otok Prvić, točnije
Šepurine, u potpunosti su nas oduševile. Uopće se nismo nadali da će to malo
mjesto toliko zračiti tradicijom koju su mnoga otoci odavno izgubila. Kamene
kuće u izvornom obliku, šarene škure, uske ulice, upravo onako kako je nakad
bilo. Naprosto smo bili zatečeni viđenim i odmah smo se svi složili da je to
zasad najljepše mjesto koje smo posjetili. Puni utisaka napustili smo Prvić i
otišli za Zlarin, mjesto večerašnje fešte tradicionalne Srdelade.
Ne
kaže se uzalud da je srdela hraniteljica naroda. Othranila je mnoge generacije
ribara i otočana i do danas je ostala jednom od “najkonzumeranijih” riba. Sve
to doživjeli smo i na Zlarinu. Tradicija stara duže od 40 godina pokazala je
uigranost domaćina koji su se s lakoćom nosili s ogromnim gradelama na kojima
se odjednom može ispeći više od deset kilograma srdela. Kvintal
srdela planuo je u sekundi i nahranio je
gladna usta željna jednostavne i
ukusne spize.
Zlarinsku
srdeladu obilježila je dobra glazba i iznimno dobra posjećenost. Iz provjerenih
izvora ostatka ekipe Otočne odiseje znamo da je fešta potrajala do ranih
jutarnjih sati. To je ujedno bio i jedan od presudnih razloga pomicanja starta
današnjeg plana ekspedicije. Bez obzira na to stigli smo na obližnji Krapanj,
najgušće naseljen otok s najvišom točkom od sedam metara iznad morske razine.
Krapanj je poznat po bogatoj tradiciji vađenja spužva i koralja. Zapazili smo
starinsko odjelo za ronjenje koje nas je automatski podsjetilo na film Dobri momci (pogledajte film ako niste i
bit će vam jasno o čemu se točno radi). Iznimno je teško i podsjeća na
astronautsko odjelo na koje su priključene dvije cijevi kroz koje je ronioc
dobivao zrak s površine.
Nakon
kratkog odmora, bez obzira na vrućinu, domogli smo se Primoštena. To je jedino
kopneno mjesto na kojem ćemo spavati na cijeloj odiseji iz razloga što je
jedriličarski klub Primošten matični klub dijelu ekipe i jako smo povezani s
ljudima i mjestom. Samo o tim ljudima i njihovim specifičnostima, karakterima moglo
bi se napisati nekoliko postova na blogu, ali to jednom drugom prilikom. Miro,
Mile, Petar, Brne, Vedro i zagrebački prijatelji Luka i Tomica svojevrsni su
inventar kluba i samog Primoštena.
Večeras smo kod Luke i Ivane, slavimo
njihovo useljenje u njihovu novu kuću u starom selu. Prava hazienda, ludilo! Iscrpljeni smo jer su nam se zaredale dvije
fešte dan za danom, a sutra nas čeka pravi pakao i test izdržljivosti. Cilj je
odveslati od Primoštena do Čiova, s tim da moramo posjetiti Mali i Veli
Drvenik. Sve u svemu, sutra veslamo nešto manje od 40 km. Na Čiovu trebamo biti
do 14h jer slijedi poslijepodnevna fešta u lounge baru Laganini kod našeg prijatelja Roberta Predraga Žmire. Ovo je prvi
put da nismo sigurni možemo li zacrtano i odraditi. Dio ekipe je zabrinut.
Treba poći na spavanje i maksimalno se koncentrirati na sutrašnji dan. Došli
smo daleko, stvarno daleko na jug. Ni sami ne možemo vjerovati da smo u već u
Primoštenu. Vremenski smo prošli polovicu ekspedicije. Po broju otoka, prošli
smo 33 od njih 47 naseljenih. Brojevi govore sami za sebe. Sutra nesmijemo
kiksati.
Laku
noć!
Post je objavljen 28.07.2012. u 23:50 sati.