


Učarat ću proliće i cviće
da se po njem nikako ne kriće.
Probudit ću valu da veslo privati
i grdelina da se pisme lati,
prodrmat ću izvor iz vilinih dvora
od kog svaka boljka ozdraviti mora.
Potopit ću crni;" misli tamu
kleknit plimama u svom Plavom hramu.
Prozvat ću i greben koji drima,
gledan; danas svega toga nima.
Gledan tamo pa opet ovamo;
nigdi ništa-jedno sunce samo;
jedno sunce i to bi mi zać,
ee, da je bilo nekako umać.