Marketing
Dan 24, Fešta u Betini
Recimo da smo
murterski noćni život
doživjeli na vrlo neobičan način. Zajednička odluka o podizanju šatora ispred Lantine, u uvali Čigrađa, pokazala se
pogrešnom – ili možda ne? Još nam je Kristina u neobaveznom razgovoru spomenula
nekoliko zanimljivosti o načinu rada noćnog bara Ilegal. Ime Ilegal govori samo za sebe. Bez obzira na
nekoliko pokušaja zatvaranja zbog ilegalnog djelovanja, on i dalje radi. U
svakom slučaju, naučili smo KAKO
uspjeti zaspati i probuditi se uz zvukove lakih nota po izboru izvjesnog DJ-a
za čiju smo karijeru
ozbiljno zabrinuti. Toliko o glazbenoj ponudi na (nekim) našim otocima. :)
Zanimljiv je taj sukob različitih
načina provođenja odmora: pustolovno - avanturističkog i statično - pasivnog.
Doručak nam je prošao
uz Šiminu demonstraciju raznih vrsta riba na ribarskom brodu domaćih ribara. Bilo
je tu svega: zubatac, orada, pic, hobotnica... Jutarnje je sunce najavljivalo
vrlo topao dan, pa smo ubrzo krenuli sa izvršenjem dnevnog plana – vožnja do
Vrgade te do Betine u kojoj nas čeka večerašnja fešta.
Ostatak ekipe sređivao je stvari oko smještaja u apartman u kojem smo prespavali
i konačno se domogli
željenog tuša i kreveta. Zahvaljujemo Goranu Čaleti na
izvrsnom smještaju i prijenosu naših stvari, unatoč očitim brojnim
obvezama koje ima.
Vrgada je
prekrasan mali otok otprilike pedeset minuta kajakom od Pakoštana i oko sat i
dvadeset od Murtera. Ono što nas je u startu oduševilo, kada smo stigli na
Vrgadu, je prekrasna plaža s istočne strane. S plaže vodi kozji put do samoga mjesta.
Veći dio nalazi se na brdašcu s kojeg puca
prekrasan pogled prema naseljima uz Vransko jezero.
Dok smo lutali kroz uličice
Vrgade za oko nam je zapela odlična razglednica s motivima sušene ribe. Odmah
smo znali da moramo ući u malu radnju. To se ubrzo pokazalo punim pogotkom jer
smo upoznali velikog entuzijasta i zaljubljenika u otok, Zorana. Pun elana i
nemirnog duha, čovjek koji je prošao pakao bolesti, sada živi s
transplantiranom jetrom i uživa u blagodatima jednog novog života. Svoj
sadašnji život i obrazlaže na način kako se obično u narodu kaže: iz nečega
lošeg izvukao je dobro i pretvorio to dobro u novi put koji slijedi i živi
upravo na Vrgadi. Veliki je ljubitelj
sušene ribe koju radi na jedan vrlo zanimljiv način. Morske pse i morske mačke
ne guli nego ih cijele s glavom rastvori po duži, učvrsti poprečnim granama,
unutrašnju stranu namaže krupnom soljui stavi sučiti na vjetar. Otkriva tajnu
da se upravo ispod same kože ribe nalazi najviše arome koja bi se deranjem
prije sušenja izgubila.
Nakon sušenja, a prije same pripreme riba se namoči u
vodi, nakon čega se koža oguli lako kao banana. Puni utisaka s novostečenim
znanjem uputili smo se prema Betini.
Pripreme za
feštu krenule su u restoranu Dva volta
simpatičnog vlasnika
Kreše Čalete - Čale, koji nas je,
kao i direktorica TZ Betina Ana, toplo dočekao i omogućio nam sve
potrebno za pripremu dagnji na buzaru. Pet vreća dagnji trebalo
je očistiti. Mi smo čistili samo tzv.
brk, iako neki ne očiste ništa već ih odmah počnu pripremati. Uključila se čitava ekipa Otočne Odiseje jer
se radilo o 50 kg dagnji. Marko se primio sjeckanja češnjaka sa
željom da ga mama vidi na televiziji kako bi se uvjerila da je počeo kuhati, iako
još uvijek odbija nositi nove sandale koje mu je kupila :)
Gosti su se već počeli skupljati
oko prekrasnog ambijenta betinskoga mula s izloženim starim betinskim gajetama
u neposrednoj blizini, a mi smo još trebali srediti
i peku s hobotnicama, lignjama i brancinima koju je Čale pripremio za
sve nas i ekipu Nove TV, novinarku Ivanu i snimatelja Borisa.
Čim je Trio
Valerio & Co. počeo s pjesmom, započela je i naša svojevrsna utrka na
relaciji Dva volta – Betinski mul.
Naime, zbog tehničkih poteškoća i jednostavnije pripreme Šime je pripremao dagnje ispred
restorana, a ostatak ekipe čekao ga je na mulu s kruhom i tanjurima u visokom startu.
Netom nakon postavljanja teče s dagnjama na stol krenula je i horda Betinjana i turista na
nas! Uvijek je zanimljivo vidjeti i čuti reakcije ljudi na delicije koje
pripremamo na pojedinim otočnim feštama, ali je i veliki izazov u organizaciji većih masa jer nam
je cilj da svatko od okupljenih dobije svoju porciju. Kad bi ljudi samo
formirali red, bilo bi sve tako jednostavnije :) Ali i gužvanje oko stola
govori samo za sebe. U svakom slučaju, dagnje su nestale za otprilike
pola sata, a mi smo prepričavali dojmove ispred Dva
volta dugo u noć, razmišljajući o danu koji nam predstoji i
Srdeladi na Zlarinu.
Post je objavljen 27.07.2012. u 20:56 sati.