Kada osjetim
da me je breme zivota stislo
Kada osjetim
da je na ovome svijetu moje mjesto zauzeto
Kada osjetim
da me zovu preci sa druge strane
Obuci cu svoje odijelo,
uzeti svoju pusku, navuci svoje peraje
i zaroniti u meni tako drage dubine.
Spustacu se niza meni poznati zid,
pozdravicu sve ribe, male i velike.
Ugora u rupi pocasticu ljubeznim osmijehom.
Pusku svoju nositi cu sa sobom jer sam navikao.
Pucati necu
dati cu moru neka opali taj zadnji hitac
koji ce me odvesti mojim precima.
Ljudi idu na nebo, a neki kazu i u raj.
Ronioci odlaze u plave dubine,
vjerovatno znajuci da se kuci vracaju.
Kada moje tijelo na nekoj siki nadju
neka me ne diraju jer zelim ostati na mjestu
gdje sam najljepse trenutke proveo.
Sa obale samo neka cvijet u more bace.
Post je objavljen 26.07.2012. u 18:21 sati.