Marketing
Počela sam nedavno piskarati sa strane. Nešto kao dnevnik.(ne dnevnik u smislu da zapisujem šta jedem i sadržaje razgovora itd..nego više osobne misli i to..) Prije ga nisam bila u stanju pisati, jedino blog.
Konačno sam stekla malo povjerenja u sebe, ne onog klasičnog SAMOPOUZDANJA (ta riječ je izgubila svoj smisao).(obično ga krivi ljudi imaju previše.) Nego ono...you know.. Razumijevanje..to mi je falilo, neko -povjerenje.
Imam osjećaj ko da cijeli život tražim upravo to. Da se povežem sa svojim osjećajima. Da uživam u svom svijetu bez zebnje i straha. Nikad nebi poželjela da sam zombie u duši, pa sve da mi daju 3 Oscara za to....
Zaista, kaj će ti sve blago ovoga svijeta, ako moraš sam sebe lagati i glumiti sebi i drugima i halapljivo grabiti.
Je li se to mnogo ljudi zapitalo? Ja mislim da je sada idealni povijesni period za to; svijet je ko nikad prije pun lažnjaka. Pametnom dosta..
No, nije ovo the pinnacle of my day. Teško mi je reć uopće sve kaj mi hoda po glavi po danu. Ali nije iscrpljujuće. Volim ja inače i zen i joga mi se čini super stvar, i meditiranje, ali ne volim one 'tehnike samorazvoja' kojima fali pravog sadržaja. Ne vjerujem baš u to stoposto. Otupiti je jedno, postat potpuniji, cjelovitiji je drugo.
A jesam opet počela. Maahh....
Nego, radila sam danas pizzu. U biti nije pizza, nego integralno tijesto vrlo tanko sa ploškama luka, žute i zelene paprike, sitnih paradajza narezanih, origano, sa nabacanim grudicama kajmaka. Evo kak je to izgledalo:
Eto, to bi možda bil vrhunac (pinnacle ) of my day. :)
Laku noć...
cinija
Post je objavljen 25.07.2012. u 22:04 sati.