Marketing
ANTO MIŠKOVIĆ -Toni kaže da je on vlasnik doma
17. veljača 2011 u 10:42
UREDNIŠTVO
Gradski list "Bjelovarac"
Poštovani !
Pročitao sam u "Bjelovarcu" od 3. veljače 2011., o domu u Šuflayinoj ulici od vlasnice Draženke Habdija, pa sam odlučio da vam se javim.
Poznajem tako rečeno od malena Draženku koja se djevojački preziva Antolak. Ona je stanovala samo 5-6 kuća od mene, stanovala je u nekadašnjem tkz. klanjcu, danas se ta ulica zove Željka Sabola.
Draženka potjeće iz vrlo relegiozne obitelji.. Svakog tjedna je redovito išla u Crkvu i na vjeronauk... Otac joj je radio u "mlinu" 5. maj u Mihanovićevoj ulici, bio je službenik i vrlo rano je umro jer se je živcirao.. Jer mu se žena tako rečeno povlačila sa svima...A ponajviše sa bivšim vojnicima.
Draženka je gledala oca kako umire u bolnici od infarta srca. Dok majka se vozikala na vrtuljkiu od tadašnjeg cirkusa koj je gostovao na Radićevom trgu. (današnjem trgu Hrvatskoh branitelja) .. Na ringišpilu se sa vojnicima JNA vrtila i bacala....
Draženka kada je počela studirati u Zagrebu, tada je hodala sa dečkom Milutinom O., koji se zove sad Mile jer se je prekrstio...Draženki je smetalo kao Rimo-katolkinji da je on pravoslavac. I poslije su prekinuli.. Na studiju u Zagrebu je padala prve dvije godine, dok nije počela sa profesorima izlazizi.. Po Zagrebu je volila izlaske - uvijek je govorila da ljubav ide kroz želudac. U to vrijeme se je i družila sa menom i mojom prvom ženom Vesnom Horinek, dolazila je kod nas kući u Velike Sredice 59E.. I mi smo dolazili kod nje kuć. I mama joj je poslije umrla...imala je tada dečka Nedeljka Đivića...S njim je bila iz koristoljublja jer uvijek je imao novaca, jer njegov otac je radio u Njemačkoj.
Za Draženku svojeglavu i tvrdoglavu počele su prave nevolje... Udala se je za rastavljenog čovjeka Darka Habdiju iz Gornjih Plavnica, gdje su započeli izgrađivati privatnou mljekaru..
Darko je za kredite založio kuću od Draženke, koju su izgubili, a biznis nije krenuo, odnosno uzaludno su ulagali...Kuću od Draženke kupio je bivši oficir JNA. Darko je puno pio po gostionicama i oni su se rastavili iako je Draženka radi djece zadržala njegovo prezime...
Draženka nije imala gdje živjeti pa je živila sa jednim gardistom na Mateševom trgu, ali ni ta veza nije baš dugo trajala. Nedugo je živjela sa "Žikicom" koji radi na gruntovnici u sudu Bjelovaru..I mene je to iznenadilo, jer ovaj je Srbin, a ona je imala oduvjek averziju* prema pravoslavcima...Sad nedugo i sa Žikicom je prekinula ikao je ovaj dosta bio stariji od nje..Oni su često izlazili u cafe "Petar Pan".. Sada Žikica u taj kafić izvodi svoju bivšu ženu s kojom se pomirio..
Čuo sam svašta za taj Dom u Šuflajinoj ulici, od osoba koje su tamo čak redile..Nisu mogle tamo dugo raditi,.., jer kao što ste i sami vidjeli da tamo vlada pravi nered..Draženka je od uvijek bila takva i aljkava. Jedino što je najviše voljela sex i dobru klopu...Kao i njezina mama... Izlaske i provode...
Radila je kod Draženke i njena sestrična Sedlanić iz Velikog Trojstva, ona je radila tamo tri mjeseca i rekla je - da nije mogla više izdržati takav režim. Ja sam dobr sa njenim mužem Stjepanom Sedlanićem, koji je i sam rekao da Draženka se je totalno promijenila kao ženska...I ja se slažem s time, jer kao djevojčica je bila povućena i mirna i draga osoba, a poslije je postala je pravi Đavo..Bila je lijepa a od takvog krivog života postala je ružna...
Stalno joj je bilo važno da ima nekakvu titulu i novaca, jer zbog toga je patila i sad je Magistar. I ništ joj to ne vrijedi...Cijeli njen život je misterij, pa čak je misterij i kuća u kojoj ima smještene te stare i nemoćne ljude. Jer ta kuća je bila vlasništovo od klesara Novosela, čiji sinje je sve zakockao i zadužio se na sve strane..Pa i pitanje toga vlasništva je čudno.. Od toga Novosela sestra se bavi sa vradžbinama u Zagrebu.. Meni ništa nije zato sve to čudno, jer mislim da su sotonisti u tom krugu.. i oni se vrte i nemogu van..
Čujem od svoje Nade koja radi u bolnici da tamo dolaze ispačeni ljudi koji su kod Draženke bili. Ima u Bjelovaru još takvih kao Draženka, u Velikim Sredicama ima i Gordana Milaković, vlasnica takvog doma to je prava "zmija" mislim da je prešišala i Draženku...Ona od staaraca nemoćnih prisvaja imovinu i sve vrijednosti koje joj "ošamučeni" starci daruju...Sramotno je da te starce "fiksaju" sa hrpama tableta, odnosno oni ih truju. Starci tamo leže pod seditivima, tabletama za spavanje, tako nemaju puno s njima posla.. I u Rovišćanskom Kraljevcu ima takva "crna vražija kuča" samo nitko to ne istražuje....
Mislim da oni to sve kao i Draženlka rade iz interesa, jer vrte se tu kapitaali - čak i kuće od tih staraca...novac...zlatnina..itd.
Ja možda ne mislim da Draženka je neka loša osoba, mislim samo da oduvijek je zastranila i da je naslijedila "neko prokletstvo" iz kojega nemože sama van... Ali i ne trudi se pa zbog toga mi nije je žao.. Jer otišla je putevima "novca" i "titulaštva" što je bilo preče, nego ponos, dostojanstvo i obraz...istina i čast..
Ja takvim putevima nisam htio da idem i uvijek sam se preispitivao, mogao sam se i ja prodati za novce i sumnjive poslove.... Ipak sam imao svoje principe..To govorim iz razloga što nisam htio na njihov put - iako sam se družio ne smo sa Draženkom nego i sa svakakvim ljudima... Sad vidim koliko sam bio u pravu iako mene život nije mazio...
Pozdrav !
BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT
http://crostojkovic1958.blog.hr
U Bjelovaru, 08.02.2011. utorak
08,50 satiak
08,50 sati
-----------------------------------------------------
08.10.2011
Privatni dom za starije i nemoćne osobe u Bjelovaru koji je u subotu zahvatio požar u kojem su život izgubile četiri osobe, a jedanaest ih je ranjeno, ilegalan je! Kazao je to jučer ministar zdravstva Darko Milinović.
– Utvrdili smo da taj dom nije upisan u registar za domove MZSS, da nema dozvolu za rad, što znači da je riječ o ilegalnoj instituciji – rekao je ministar, dodajući da ni jedan od štićenika u spomenuti dom nije otišao preko uputnice Ministarstva, što znači da im MZSS nije plaćalo smještaj u toj instituciji.
Željko Jambrek, županijski zapovjednik Vatrogasne zajednice, komentirajući nezapamćenu tragediju u kojoj su život izgubile dvije žene i dva muškarca od kojih je jedan iz Zagreba, a ostali su iz Bjelovara, kazao je:
– U 35 godina vatrogasnog iskustva takvo što se nikada nije dogodilo. Istina, bilo je dosta požara prouzročenih udarom groma, no nikada s tako tragičnim posljedicama – kazao je Jambrek. Dodao je i da je u potkrovlju u vrijeme izbijanja požara bilo osam osoba.
– Do jedne osobe, nažalost, nije se moglo odmah doći te je zahvaćena požarom i također je kasnije smrtno stradala – kazao je Jambrek.
Požar je, napomenuo je, unatoč obilju lako zapaljiva materijala kao što je lamperija i drveno stubište, brzo stavljen pod nadzor i ugašen.
– Bilo je strašno, odjednom je grunulo kao iz topa, takvu eksploziju nikada nisam čula – još uplašena ispričala je Bara Topljak (82) iz postelje bjelovarske bolnice, jedna od 16 osoba trenutačno zbrinutih u bolnici.
Živko Slijepčević, glasnogovornik Županijskog odvjetništva u Bjelovaru, potvrdio je da su zatražena dodatna vještačenja i obdukcija tijela. Draženka Habdija, vlasnica doma, kazala je da su štićenike preselili u Kotorsku još 20. rujna iz doma “Moj mir” u Šufflayevoj ulici.
– Dom “Moj mir” ima svu potrebnu dokumentaciju, a ovdje smo samo privremeno preseljeni zbog adaptacije doma u Šufflayevoj ulici – kazala je Habdija.
U bolnicu su po neke štićenike došle obitelji, dok će ostali biti zbrinuti u Domu umirovljenika. Grom koji je izazvao požar najvjerojatnije je udario u gotovo sedam metara visok stup na krovu kuće na čijem su vrhu bile pričvršćene dvije televizijske antene.
-------------------------------------------------------
Tko su „stanari“ podruma u Šufflayevoj 25 ?
Objavljeno na dan 05. 02. 2011. 1 komentara
MISTERIJ Zašto vlasnica Doma za starije i nepokretne osobe „Moj mir“ uporno izbjegava novinare Bjelovarca
Tek na jednoj od poslovnih stranica može se pročitati kako je „Moj mir“ osnovan i registriran na bjelovarskom Trgovačkom sudu 2004.godine kao ustanova za djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom.
U nedavnoj patroli po bjelovarskim domovima za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba, novinari Bjelovarca naišli su na zatvorena vrata privatnog doma „Moj mir“ u Šufflayevoj ulici, kojemu je ravnateljica i vlasnica Draženka Habdija. „Dobrodošlica“ je pri njihovu dolasku pokazana tvrdokornim odbijanjem bilo kakva razgovora o uvjetima smještaja i života korisnika u toj ustanovi, a još manje bilo kakva fotografiranja.
No činjenica, kako je naš fotoreporter na jednom od podrumskih prozorčića zamijetio odmaknutu zavjesu, te u podrumu ugledao krevete na kojima su ležali vjerojatno nepokretni starci, natjerala nas je na prošlotjedni ponovni dolazak u Šufflayevu. To prije, što je reportaža o bjelovarskim domovima izazvala brojne komentare građana, ali i upozorenja na neke krajnje nehumane uvjete.
„Dobrodošlica“ novinarima Bjelovarca
Na dvorištu smo zatekli kombi iz kojega je, pretpostavili smo vlasnica, iznosila dovezene potrepštine. Ali na upit, možemo li razgovarati s nekim od vlasnika, gospođa je ne dižući pogled, odgovorila kako oni nisu ovdje, ali i neljubazno odvratila kako nemamo o čemu razgovarati, odbijajući svaku šansu da uopće pojasnimo zbog čega smo došli i što nas zanima.
O ustanovi se ništa ne može doznati ni na internetskim stranicama. „Moj mir“ je i tu gotovo iznimka, jer se može pročitati jedino adresa i ime vlasnice, dok se o svim drugim ustanovama prvi dojam može steći pregledom fotografija i kratkim opisom uvjeta smještaja. Na nekim stranicama čak je i naveden pogrešni telefonski broj, o čemu nas obavještava sekretarica.
Tek na jednoj od poslovnih stranica može se pročitati kako je „Moj mir“ osnovan i registriran na bjelovarskom Trgovačkom sudu 2004.godine kao ustanova za djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom.
Inspekcija pročešljavala uvjete rada
Raspitujući se pak, o reputaciji te ustanove u mjerodavnim bjelovarskim krugovima, čuli smo komentare koji se mogu svesti pod zajednički nazivnik – o ovome domu čujemo sve najgore. Bolje upućeni tvrde kako je u tu ustanovu nekoliko puta zvana i inspekcija, no što su našli i kasnije zapisali, ostaje nepoznatim. Kako dom i dalje nesmetano radi, do sada očito nije bilo razloga za njegovim zatvaranjem. U Centru za socijalnu skrb primjerice, kažu kako ne raspolažu s detaljima o tamošnjim uvjetima, jer niti po jednoj osnovi do sada nisu imali potrebe kontaktirati s korisnicima od kojih bi zasigurno nešto doznali. No u Domu za starije i nemoćne doznajemo, kako su u posljednje vrijeme zabilježili nekoliko preseljenja u njihovu ustanovu upravo iz Doma „Moj mir“. O razlozima nisu željeli govoriti, no malo je vjerojatno da im nisu poznati.
Kako bilo, postavlja se pitanje što se krije iza nadahnuta naziva „Moj mir“? Je li to nehumanost već viđena u mnogim hrvatskim domovima u kojima stari i bolesni zbog nebrige i pomanjkanja savjesti umiru u neljudskim uvjetima, ili i ta ustanova ima svoje ljudsko lice, vlasnici očito nije važno podijeliti s javnošću. Čak ni na službeni kontakt broj 245-528 koji preko čitava dana signalizira zauzeće linije, dok u večernjim satima nitko ne podiže slušalicu.
--------------------------------------------
Vođa pokreta ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
00 385 (0) 95 814 82 90
CROATIA / BJELOVAR
brankostojkovic152@yahoo.com
-----------------------------------------
Post je objavljen 25.07.2012. u 11:48 sati.