Pregled posta

Prije nekoliko godina, moja žena Ivana i ja sjedili smo u jednoj dalmatinskoj konobi u malom mjestu gdje smo svake godine išli na ljetovanje, večerajući pod svijetlom svijeća, kada me iznenada netko potapšao po ramenu. Bio je to moj šef, s kojim sam u Rijeci radio u jednoj velikoj pomorskoj tvrtci na poslovima nabave i prodaje, a pored njega stajala je njegova mlada žena iz Vijetnama, Lin-Thi, koju je upoznao u doba dok je još plovio. Sada je govorila ok naš jezik, sa nekim slatkim stranim naglaskom.



Dok smo se međusobno upoznavali, osjećao sam knedlu u grlu, pogotovo kada sam primijetio kako je šef odmjerio Ivanu, čija je ruka s bila velika gotovo kao vitki torzo njegove žene. Izmjenili su nekoliko kurtoaznih riječi, ali šef se ubrzo ispričao i otišao sa svojom ženom za stol na drugom kraju konobe.

"Tvoj šef nije baš razgovorljiv," rekla je Ivana.

Kimnuo sam glavom i progutao knedlu. Moj šef je bio jedan od najrječitijih ljudi koje sam poznavao, s kojim sam nekada satima pričao o sasvim ne-poslovnim stvarima. Znao sam zašto je otišao: on je bio pobjednik, a pobjednici se ne druže s gubitnicima. Samo jednom je pogledao moju ženu dok se rukovala s Lin-Thi poput sumo borca, i odmah je znao u koju kategoriju ja spadam.

Tehnički gledano, u to doba sam imao sve što čovjek može poželjeti: prelijepu malu kćer i uspješnu karijeru. Ono što nisam imao bila je žena kojom bi se ponosio.

Bog zna da sam se htio ponositi Ivanom. Ona je pametna i brižna, i jedina osoba koju poznam s kojom mogu detaljno pričati o ruskoj književnosti. Da si me pitao nešto o bilo kojoj drugoj supruzi, odmah bi se aktivirao i navodio podatke kako je osobnost najvažnija, kako svatko ima svoju unutarnju ljepotu, i koliko je teško ženama skinuti kile poslije poroda. Ali živjeti s tim bilo je nešto sasvim drugo.

Možda je to bilo zbog toga što nismo planirali da Ivana tako brzo izgubi svoj izgled. U doba kada smo se vjenčali, zamišljao sam kako ćemo svaku večer staviti dijete na spavanje i zatim zajedno pijuckati vino, čitati poeziju i voditi ljubav pod diskretnim svijetlom crvenkastih lampi u našoj spavaćoj sobi kada bi nježno skidao s nje erotsko donje rublje koje sam joj kupio.

No dok sam ja radio i dobivao povišice i nove poslove, Ivana je krenula drugim tokom. Poslije njene diplome, kada je počela podučavati likovni u osnovnoj školi i jesti u fast-foodu tijekom pauze kada bi je iživcirala nemirna djeca, počela se naglo debljati. Promjene su bile vidljive na gotovo tjednoj bazi, i to je utjecalo na sve u vezi nje: njen izgled, njeno ponašanje, njeno obavljanje posla, našu kemiju.

Kada je nakon prve godine braka zatrudnjela, proces se još više ubrzao, ali znao sam da moram raditi još više nego prije, kako bih osigurao mom djetetu dobar život. Dobio sam još jedan posao u marketingu jedne strane robne marke koja je upravo ulazila u Hrvatsku: morao sam se suzdržavati da ne flertujem s vitkim modelima koji su dolazili na otvaranja i promocije. Istina, neke od njih su bile prekomjerno vitke ili, kako bi se drukčije reklo, anoreksične. Ponekad bih, vidjevši to, pomislio "bolje da Ivana izgleda kako izgleda nego ovako." Ali nešto je u meni bilo kiselo dok sam razmišljao o tome.

S Ivanom na porodiljnom, nadao sam se da će se stvari popraviti, ali umjesto toga se samo nastavila napuhavati, napuhavati i napuhavati. Nisam to nikako razumio: trčala je za nemirnim djetetom, brinula se o njemu, radila kućanske poslove i išla u kupovinu i šetnju, pa kako je to bilo moguće? Ali kada bih navečer stigao doma gladan i umoran i otvorio frižder, shvatio bih kako: Ivana je pojela sve, od čokoladnog pudinga do posljednjeg komadića Zdenka sira.

Poslovno, išlo mi je super i bio sam pun energije prepričavajući s kolegama na oba posla sportske događaje. Ali moj brak se počeo raspadati. Nije mi se više išlo doma, i potajice sam krivio Ivanu zbog svega: činjenice da sam bio u napasti gledati druge žene, činjenice da me više nije uzbuđivala, činjenice da bih doma pronašao polu-pojedene kolače, slastice i prazne boce Sky-Cole. Nije bilo ni traga promjenama - bila je doma cijeli vražji dan, i nije mogla niti raditi aerobik pola sata? Kada bih je pitao nešto o tome, rekla bi da se radi o hormonima, ali odbijala je posjetiti endokrinologa ili poduzeti bilo što. Razgovor bi uvijek završio nakon dvije rečenice, s mojim plašljivim povlačenjem od njenog neminovnog "Zašto si tako površan?"

Poslije nekog vremena, komunikacija između mene i Ivane je aterirala sve do razine gdje smo jedino pričali o djetetu. Je li se dovoljno naspavala? Što je pojela za ručak? Koliko je pelena potrošila? "Daj da ti pokažem što je danas naškrabala," rekla bi mi Ivana povremeno dok smo sjedili i pogledali bi se s ljubavlju. U tim trenutcima - gledajući je kako s nehinjenom brigom i toplinom uspavljuje našu kćer - sjetio bih se zašto sam nekada mislio da je Ivana naj-sexy žena na svijetu. Ali naš seksualni život ležao je u ruševinama. Jednog dana, shvatio sam da je prošla gotovo godina dana otkada smo Ivana i ja posljednji put vodili ljubav.



Ponekada bi ona rekla "Stvarno mislim da bi stvari bile bolje između nas ako bi mogli opet biti intimni." Ili bi stavila malu na spavanje malo ranije i došla u dnevnu sobu s Cesarićevom zbirkom i dvije čaše vina - naš klasični recept za zavođenje - ali sama pomisao na to da dodirnem njene naslage celulita i trbuh poput mlohave vreće sa znojem koji se skupljao ispod navodila me da se refleksno stresem kao pas koji otresa sa sebe vodu. Kada bi se ljubili samo zatvorenih očiju, dobio bih erekciju, ali čim bi ih otvorio bi nestala kao da si probušio balon, osim ako se ne bih prisilio i fantazirao o nečemu drugome. "Možda jednostavno više nisam seksualna osoba," rekao sam joj, i stvarno sam to mislio.

Istina je bila drukčija: nisam više bio seksualna osoba prema njoj. I dalje sam se trudio odvraćati pogled od čvrste guze prodavačice u trgovini odjeće, i dalje sam masturbirao par puta tjedno i čak sam počeo gledati pornografiju, tražeći scene s curama koje su sličile na nju od prije nekoliko godina. Poslije toga bih se neminovno osjećao krivim sve dok ne bih postao previše napaljen i opet pokleknuo. U svojoj glavi, neutralizirao sam Ivanu kao seksualno biće. Htio sam da me preplavi njena čista ljepota i poželjnost u spavaćoj sobi, ali nikako nije. Htio sam satima prelaziti preko njenog tijela i ljubiti ga kao nekada, ali više nisam osjećao da imam gdje jer se njeno erotsko donje rublje izgubilo u beskonačnim naborima i valovima njene guze. Jer sam se osjećao kao onaj koji kopa po kontejneru u našoj vezi.



Posjetili smo bračnog terapeuta. "Misliš da ti ne zavidim koliko je sve tebi lako?" obrecnula se tijekom jedne sesije. "Ti imaš svoje super gene, lako ti je biti u formi. Ja sam doma, brinem se za dijete i sva tvoja sranja, a ti mi ne možeš posvetiti niti pet minuta seksa kada dođeš doma." Bio je to prvi put da sam zapravo čuo što mi govori tijekom tih godina braka. Rekla je da ju je bolilo da je tretiram kao dadilju / kućepaziteljicu / odvratno debelo čudovište koje odbacujem zbog pornografije. Ali kakve je alternative nudila? Više sam puta sugerirao da bi se stvari popravile kada bi izgubila težinu i dovela se u razumnu formu - nije mi trebalo da izgleda kao model, samo da bude u okvirima normalne težine koju je imala kada je bila mlađa, da vidim da se nešto mijenja - ali nikada se ništa nije promijenilo.

Rastali smo se nekoliko mjeseci poslije.

Gledajući unatrag, shvatio sam da sam imao ovu unaprijed izrađenu predodžbu o tome kako bi trebala izgledati sexy, privlačna žena. Zamišljao sam da ću biti u vezi ili biti oženjen s... pa, nekom koja pazi na sebe kako bi održala onu privlačnu, žensku figuru u obliku pješčanog sata i lijepim oblinama. Nekom čiji je izgled privlačan i meni i drugim ljudima. Nekoj koja išeta kroz vrata zavodljivim hodom i njihanjem bokova ispod čvrstog stomaka. Nekom koja bi izmamila poglede, pogotovo moje. Čini li me to seksistom? "Uvijek sam se osjećala neugodno i krivo - znaš, kao da si imao za mene sve te ambicije za koje sam osjećala da ih ne ispunjavam," rekla mi je Ivana poslije razvoda.

Tako da nitko nije bio više iznenađen nego ja kada sam uskoro upoznao još jednu učiteljicu i zaljubio se u nju.

No evo gdje je razlika: Sanja zna što muškarci žele - i to nije čitanje poezije uz vino na modernističkom kauču u dnevnoj sobi. Zna da muškarci žele voditi ljubav s lijepom, sexy, vitkom ženom koja ih uzbuđuje i koja lijepo izgleda u bilo kakvoj odjeći zato što on zna što je ispod, a ne s nasukanim kitom zavezanim u XXL čipkaste gaćice. Igrati se s mojom kćeri ili pričati s njom o komparativnim motivima Baudelairea i Verlainea uz svijetlo svijeća je predivno, ali to je samo začin glavnom jelu braka: vrućem, uzbuđujućem vođenju ljubavi s prekrasnom ženom do koje ti je stalo.

Na Sanji nema ničeg lijenog, samo-omaložavajućeg ili optužujućeg. Kada navečer zajedno kuhamo rižoto od liganja u našoj kuhinji slobodnoj od čipi-čipsa i rasparane ambalaže čokoladnih napolitanki, ili vikendom ujutro u krevetu pijemo kavu koju sam spremio dok moja kćer skakuće po sobi, toliko me privlači da se moram suzdržavati kako ne bih na licu mjesta počeo trgati odjeću s nje.

Recimo ovako: bilo da se radi o meni ili o njenoj vitkoj figuri i oblinama, mislim da je to nenormalno sexy.