Vremenske
neprilike prisilile su nas da ostanemo još jedan dan na Kornatu u uvali
Šipnata. Bura nam je uvelike pomrsila račune tako da nismo mogli u potpunosti
uživati u čaroliji kornatskog otočja. U popodnevnim smo se satima odlučili
dokopati otočića Ravni Žakan u svakom slučaju. Analizirali smo vremenske
uvjete, raspravljali koje je rješenje bolje i sigurnije. Nakon brze provjere
stanja mora “iza ugla” Vidove sigurne uvale, krenuli smo put Žakna.
Nakon
izlaska iz kanala osjetili smo buru koja nije bila pretjerano jaka. Prije
Vrulja osjetili smo pojačane valove, buru i refule koje smo svladavali bez
većih poteškoća te smo nastavili dalje. Nakon Konobe Beban odlučili smo
napustiti zavjetrinu Kornata i otputili smo se direktno prema Žaknu što se uskoro
pokazalo izazovnim putem kako za našu pratnju, tako i za nas. Bila je to prava
borba malog čovjeka protiv moćne prirode i mahovita karaktera bure. Postepeno
su se valovi i jačina vjetra pojačavala i zadavala nam dodatne napore. U nekim
trenucima val nas je zapljuskivao. Kraći valovi bure opasniji su zbog svojeg
kraćeg intervala i omogućuje sljedećim valovima da nas dobro smoče. Vožnja je
zahtijevala izrazitu koncentraciju kako se ne bismo prevrnuli. Prije samog
ulaska u Žakan, vjetar i valovi bacali su nas prema stijenama tako da smo
morali veslati u suprotnom smjeru bure ili u buru i tako promijeniti smjer što
je tražilo naš dodatni napor kada smo se zapitali jesmo li sposobni biti jači
od valova i vjetra izuzetno jake bure. Naša
upornost i snaga za preživljavanjem urodili su plodom te smo došli u zavjetrinu
Ravnog Žakna, gdje smo završili svoju dnevnu etapu kajakiranja. Sigurna luka na buri - neprocijenjivo!
Voditelj
Konobe Žakan Nikša Baković i ostatak njegova
tima bili su vrlo susretljivi i dopustili nam podizanje šatora i obitavanje na
svojem imanju – bez obzira na to što se očito nismo uklapali u cjelokupnu sliku
velikih jahti i gostiju luksuznog restorana :) Nakon večere iscrpljeni smo
pošli na spavanje, a Marko je posjetio obližnju Konobu Lavsa gdje je u ugodnom
društvu popio čašu izuzetno ukusnog domaćeg Merlota.
Izgleda
da je ovaj dan bio “jedan od onih dana” kada je cijela ekipa Odiseje, psihički
i fizički iscrpljena nakon teškog puta do Žakna i nakon rasprava oko boljeg ili
goreg rješenja, shvatila da je prijekopotreban dobar zajednički dogovor kako bi
se osigurala obostrana sigurnost i što lakši dolazak na pojedini otok. Tu večer
dodatno je začinila kiša i grmljavina koja je uljepšala neprospavanu noć u šatoru. Ali bit će bolje!
DAN
22
Ujutro
bure više nije bilo. Nakon doručka smo napustili idilični otok Ravni Žakan u
pravcu Babine Guzice. Nakon Škoja vidjeli smo i obitelj dupina, njih pet,
različitog uzrasta. Na Babinoj Guzici uživali smo kao nikad prije. Pod svaku
cijenu htjeli smo stati na tom zanimljivom otočiću još zanimljivijeg imena. Bogat
životinjski i biljni svijet na tako malom prostoru svjedoči o važnosti zaštite
tog područja. Dalje smo nastavili put Žirja, a NP Kornate smo napustili
odlaskom na strogo zaštićeni otok Samograd zbog ugroženih i endemičnih biljnih
i životinjskih vrsta.
Nakon tri i pol sata veslanja stigli smo do Žirja – 11 milja
udaljenog od Ravnog Žakna. Odmah smo otišli do malog dućana gdje smo guštali s
lokalnim momcima i istog trena dobili prvi dojam o Žirju kao malom Divljem
zapadu gdje lokalni ne mare za živu silu iliti policiju i ostale organe vlasti,
iako same policije i nema na otoku već dođu brodom na pivu ispred dućana.
Kasnije
smo napravili razgledavanje cijelog otoka s donačelnikom, gospodinom Željkom
Šižgorićem, koji nas je džipom odveo na južnu puntu otoka odakle su topom za
vrijeme Domovinskog rata gađali područje Šibenskog mosta i time spriječili JNA
u njihovom naumu zauzimanja Šibenika. U takozvanom rujanskom ratu, koji je trajao šest dana, s područja Žirja ispaljeno
je preko 2700 granata. Zanimljiv je
podatak da su bitnice (topovski položaji) koje su izgrađene u vrijeme
austougarske, a kasnije su preuzete i modernizirane od strane JNA, predano
hrvatskim redarstvenicima mirnim putem i to u tajnosti. Upravo je taj faktor
iznenađenja i pogodnih vremenskih uvjeta bio presudan u obrani Šibenika jer je
udaljenost od Žirja do Šibenika točno onolika koliki je bio domet topova,
otprilike 18 km. Nedaleko istog lokaliteta srušena su prva dva aviona JNA u
ratu (Perica Anić Ivičić iz Vrpolja kraj Knina oborio je prvi Galeb G2 s
pozicije Gušterne, a Zoran Klarić drugi s pozicije Radarske postaje – po priči
Edija Jurata). Događaj nije dokumentiran zbog čega i nije toliko poznat, koliko
npr. rušenje aviona uz zabilježeni uzvik “Oba su pala!”. Udruga Ruža Hrvatska mukotrpno se zalaže za
iskorištavanje vojnih ostavština u turističke svrhe, ali prije svega s ciljem
da se ovi zapostavljeni događaji ne zaborave.
Nedaleko,
iznad uvale velika Stupica nalaze se ostaci Gradina
iz 6. st cara Justinijana. Justinijanova Gradina
također je u planu restauracije kao stvaranja priče o Žirju kao otoku koji
ima stoljetnu vojnu obrambenu priču na ovome području Hrvatske.
Nastavili
smo razgledavanje do radio-tornja, gdje je ujedno i POM (Postaja osmatranja
mora), čija je prvenstvena svrha i danas kontrola mora i kontrola ulaska
talijanskih koća u naše vode. Na istom lokalitetu nalaze se željezna vrata iz
vremena Austro-Ugarske koja još uvijek služe. Spustili smo se u polje i
nastavili put južne punte, gdje se Kornati najbolje vide (točnije njihov JI
dio), kao i otok Vis s kojim je Žirje bio u čestom kontaktu zbog obrambene
funkcije tih otoka.
U povratku
smo stali do gospodina Mladenka Magazina, velikog entuzijasta i zaljubljenika i
skupljača raznog oružja i različitih drugih artefakata od kojih je najstarija
sablja, stara više od tristo godina. Velikom energijom demonstrirao nam je
funkciju određenih oružja. Srećom, prošle su bez ozljeda :)
Kiša
je padala dobrih tri sata, što je presudilo našem ostanku i noćenju na Žirju, a
u prilog tome išla je i ljubazna ponuda gospodina Željka da prenoćimo u prostorima
nekadašnje vojarne. Nakon smještaja otišli smo u konobu Mašklin, kraj dućana
zanimljivog otočnog radnog vremena,
gdje su nas kuhar Tomo i konobar Davor ugostili široke ruke. Šime i Davor
zajedno su pripremili orade s povrćem.
Priča i veselje začinili su večeru, a
šećer na kraju bile su palačinke sa sirom. Kiša je smočila dio stvari u
gumenjaku tako da smo u vojarni izvjesili odjeću i ostatak stvari da se osuše.
Ujutro opušteno krećemo za Kaprije i Murter, a sljedećih nekoliko dana čeka nas
vrlo dinamično i više nego prosječno veslanje do sada! Radujemo se predstojećim
feštama u Betini na Murteru, na Zlarinu i na Čiovu.