Onaj koji je spoznao mrtve spoznao je ovaj svijet, onaj koji je spoznao sebe ima u sebi dovoljno da oživi mrtve i oživi svijet. Jer svijet je mrtav, sve što ste ikad učinili ovom svijetu samo dokazuje da ga mrzite. Sve pošasti svijeta od ratova do bolesti, od pohlepe do onečišćenja. Pogledajte samo oko sebe koliko zlih stvari ste donijeli na svijet i upitajte se: jeli to dokaz ljubavi ili mržnje? A eno i ljudi koji vole ovaj svijet, oni koji ga vole a mrze sebe. Jer mrziti drugoga znaci mrziti i sebe, a ipak eno ljudi koji će činiti dobro za svijet ali ne za ljude nego za ono pored njih. Za stvarčice, za ono što dodirujete, što imate u džepovima, za vaše naprave za sve ono što nosite na sebi a ne u sebi. Voljeti te stvari taj materijalni svijet više od svega, stavljati materijalno na prvo mjesto, znači ne voljeti sebe. Želiš li pomoći svijetu nemoj tražiti bogove oko sebe, nemoj gledati božanstvenim sve one malene stvarčice koje si sebi učinio potrebnim bez kojih više ne možeš. Nemoj tražiti boga na nebu ni na zemlji pronađi ga u svojoj sjeni, jer ono sto smatrate bogom samo je sjena onoga što je čovjek.
Novac ne otkupljuje apsolutno ništa. Novac ne kupuje apsolutno ništa. Sve ono što kupujete novcem nećete nikad moči imati, sve je to prolazno i samo prividno. Stvaralaštvo pak traje za uvijek. Ali ne ono materijalno nego ono duhovno. Kipar će pogledati u kamen i stvoriti nešto predivno, no želiš li stvoriti nešto od svoje duše neka to bude onda raj. Ima i onih koji će od nje učiniti pakao izbor je na njima. Onaj koji od svoje duše stvori raj srest će raj nakon ovoga života, onaj koji od svoje duše stvori pakao sresti će pakao. Znaš li ti čovječe da si toliko moćan da od svoje duše možeš učiniti Boga? A ipak većina vas je odlučila da od nje učine vraga. Zašto?
Ono što je stvoreno mora biti stvoreno dobrotom tj. dobronamjerno. Ako stvorite nešto putem zla i to nešto održavate u egzistenciji putem dobra, od svoje duše činite Vraga. Ako i shvatite svoje prijestupe te uništite to što ste stvorili i onda se otkupljujete za svoje grijehe novcima, ne pomažete si. I dalje stvarate od svoje duše Vraga. Lako je stvoriti Vraga zato nas i ima toliko mnogo, no kako onda stvoriti Boga? Jednostavno je: Neki vjeruju da je Bog stvorio život, dakle želite li od svoje duše stvoriti Boga, stvarajte život.
Zar je važno biti dio religije kad vam ona svejedno postaje samo obaveza kojom zadovoljavate druge. Zar je važno kojeg čete proroka slušati, bio to Krist, Buda Muhamed ili neki drugi kad čete slušati riječi njihovih nasljednika koji su riječi svojih proroka pretvorili u perverziju. Ako osjećate da su riječi vaših proroka izokrenute za nečiju osobnu korist ili se više ne slažu s vašim osobnim životnim putem onda ih odbacite i ne slušajte više te vampire duša, nego zastanite na trenutak i poslušajte sebe. I Demonski Nauk možete odbaciti, zapravo odbacite li sav nauk koji ste sakupili i počnete slušati samo ono što vam srce kaže, uzdignuli ste sebe među zvijezde. Nisu vam potrebne niti zgrade, niti svećenici niti knjige da biste pronašli Boga. Aloim živi u vama, Aloim ste vi. Nemojte Boga tražiti dalje od sebe. Onaj koji ne odabere za sebe niti jedan nauk od ponuđene dvije strane (dobro i zlo) nego počne slušati samog sebe postaje neopredijeljen poput nas neopredijeljenih demona. Mi što živimo na granici života i smrti, svijetla i tame, dobra i zla. No, on postaje neopredijeljen samo za te dvije strane a ako se taj isti počne zagledavati u sebe, počet će shvaćati. Shvaćati da su te dvije strane od nekuda stvorene. Stvorene od vas samih.
Tko god da pronikne u misterije stvaranja, od sebe stvara Aloim.
Nekoć davno u jednom kamenolomu, stari je majstor trebao izabrati svoga učenika koji će kasnije postati majstor i naslijediti njegov posao. Taj majstor bijaše dobar i pošten čovjek koji je u svome kamenolomu imao stotine zaposlenika te ga je brinulo kakvom će čovjeku prepustiti svoj posao i kakvog će čovjeka pretvoriti u majstora. Nakon traganja među svojim radnicima u uži izbor su mu ostala samo dvojica od njih, istih vještina obrade kamena. Pošto su imali jednake vještine, bilo mu je teško odabrati samo jednoga te je odlučio da od to dvoje dobrih klesara nađe dobru osobu. Brinulo ga je također saznanje o tome kakva će osoba voditi njegov posao jer je ipak imao mnogo zaposlenika i prema svima je bio dobar. Toliko dobar da je osjećao i ljubav zaposlenika prema njemu. Nije htio ostaviti posao nekome tko će se loše ponašati prema svojim zaposlenicima. da bi uspio u svom naumu stvorio je plan. Kamenolom je podijelio na dva dijela te je svakome od one dvojice dao da upravljaju svojim djelom. Nakon nekog vremena uredio je to da se na svaki od dva dijela kamenoloma dovede po jedan ogroman blok kamena. Zadatak dvojice odabranih je bio da organiziraju posao u kojemu će svatko od njihovih radnika sudjelovati te da smisle kako će prevesti taj kamen na drugu polovicu kamenoloma tj. onome drugome. No, postojalo je i nešto što nitko osim tog starog majstora nije znao. Svaki od ta dva kamena bio je posebno obrađen i to na takav način da će se nakon nekog vremena rukovanja s njim on slomiti na više dijelova. Također im je bio zadatak da kamen moraju dovest na svoj cilj čitav i neoštećen ali i svatko od svih radnika mora rukovati sa svojim kamenom tj, mora ga barem jedanput dirnuti. Brzo su osmislili način prenošenja kamena i počeli s time u isto vrijeme. Prije nego što su došli do cilja oba dva kamena su pukla. Idući dan stari je majstor pozvao njih dvoje kod sebe te im je rekao da pošto je kamen stalno morao netko dodirivati, stalno je netko njime rukovao te su oni morali vidjeti pod čijim je rukovanjem puknuo kamen te da im kaže tko je krivac i da tu osobu pošalju doma sa posla i kažu mu da se nikad više ne vrati. Njih dvojica su sad shvatili u čemu je zapravo bio taj test, radilo se o tome dali će idući vlasnik njegovog posla biti sposoban nekome dati otkaz. Prvi je odmah rekao ime radnika i krenuo prema njemu da mu da otkaz, dok je drugi ostao na mjestu. Stari majstor ga je upitao jeli zna tko je rukovodio kamenom kad je on pukao, on je odgovorio da zna. Upitao ga je onda pa tko je krivac? On mu je rekao da su krivac bili svi koji su ga prenosili također s njim. Rekao je Mi. Stari majstor je rekao onome prvome da ne ide svojem radniku dati otkaz, naime za svoga naučnika je odabrao onoga drugoga koji je krivicu preuzeo na sve svoje ljude pa tako i na sebe. Nakon nekoliko godina, došao je dan u kojemu će stari majstor predati sav svoj posao sada već mladome majstoru koji ga je upitao zašto je taj dan odabrao baš njega? Ipak on je pao na njegovom testu. Stari majstor je rekao da taj test nije bio ono što su oni mislili da jest. Naime on je htio pronaći dobru osobu a ponekad da bi udijelili nekome dobro, moramo znati međusobno podijeliti zlo. Onaj koji umije podijeliti tuđe zlo sa samim sobom, dobra je osoba. Nakon mnogo godina u tom je kamenolomu bio poznat kao dobar i pošten majstor i svi su ga voljeli poštivali.