(nemojte se puno trudit, ovo je više za mene nego za vas)
Ispada da bez tog imena ne mogu pisati.
Negdje je to bilo u ovo doba godine, jedne od onih u kojima mi nije sjekirica u medu buć - buć lupkala, što bi značilo da sam ljeto, osim par skupo plaćenih pansionskomorskih dana, provela doma. Je, da, išla sam u škole pa ne mogu reći da sam pisat počela prije tih 5 ili 6 godina - ali me prošla volja za istim nakon detaljno pjesničkih opisa ljubavnih patnji koje su me prale kroz razvojno vrijeme. I sad se stresem od preljubavne poezije i silne čežnje koja se tako lako utrpa među stihove i lako pronalazi rime. Ja bih rađe o bitku i sličnim besmislicama.
Btw evo prijedloga, uvedimo kategoriju "bitak i sl", o kako bi se dobri postovi pod to mogli utrpati!
Ime se izabralo samo, i pasalo je uz sve, i uz pametovanje, i uz bajke, i uz pokoju slobodnonapisanu misao. Sve su to kolačići sjećanja, koji pucaju asocijacijama žestoko, slično bombončićima koju današnja mladež na tulumima gricka. I jednako izaziva ovisnost ... ali mozak unapređuje, bez štete za istog.
"I u mraku katkad nikne divan cvijet" - tako ide pjesma koja se može primjeniti na portal prepun kladioničara koji cicijaše nove uplate baš u njihovu radnju, da posve je divnog cvijeća bilo, al je taj vrt na kraju korov preuzeo. I nije bilo druge nego svoj pitarić, pardon pećnicu preseliti. Recimo ovdje.
A kako novi počeci traže rezove, tako sam rekla, kao krenuti ću iznova, s novim imenom .... e ali izgleda da pod drugim ne mogu pisat.
Dodjavola sve, nema druge nego da se baba s kolačićima ponovo prošeta!
Pa kako god joj se ulica zvala!
Post je objavljen 23.07.2012. u 12:40 sati.