Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/3010

Marketing

Teror grudnjaka


Ove godine me dopalo dugotrajno ljetovanje, valjda da mi nadoknadi sve one godine u kojima sam godišnji poklanjala poduzećima.
Volim biti na moru. Imam more u genima, jednako kao i moj dragi - kad bi nas se u jedno zbrojilo, ispala bi jedna posve temeljita dalmatinka i polovično zagrebački hercegovac. U svakom slučaju, žensko - morska strana dominira.

Jedno od najdražih mi ljetnih stvari je odbacivanje suvišne odjeće. Gotovo da me fascinira taj blesavi običaj nošenja šarenog sintetičkog donjeg veša, još minimalističkijih dimenzija od onog svakodnevnog - koji se inače u žargonu naziva kupaćim kostimom. Jednako tako, taj isti šareni donji veš se nosa posvuda - po dućanima, kafićima, iz njega se često ne iskače niti navečer.

No međutim, kad se iz njega iskoči, kao da se u srednji vijek uskoči. Barem što se grudnjaka tiče. Odjednom nestaje sva sloboda gornjeg dijela tijela, stvari se utežu u podfutrane cicobrane, podšpracanje modernom verzijom fišbajnova. Žene svih uzrasta, iste one koje su maloprije polugole skakale uokolo u šarenom minimalističkom i sintetičkom vešu (znanom i kao kupaći kostim), odjednom se oklope i podfutraju, da im se ne bi nešto slučajno vidjelo, istršilo, zaljuljalo ili nešto slično.
Iz kojih razloga je tomu tako, pojma nemam.

Možda mi
khm zreliji, što smo odrastali osadmedetih godina u kojima se btw navedena grudobranska naprava gotovo da i nije nosila, drugačije doživljavamo pojam slobode na godišnjem odmoru. Moj nekako uključuje i slobodu od fišbajnovskog stiska oko grudnog koša, jer, mislim - čemu, pogotovo nakon cjelodnevnog sprešetavanja u tankom sintetičkom vešu.
Jer i u normalnim majicama i haljinama se isto tako "ništa ne vidi" ... osim pravog stanja stvari. Koje očito nije omiljena kategorija ... bar ne na prvu.
A kasnije ... kom' fišbajni, kom' jastučići.


Post je objavljen 22.07.2012. u 18:04 sati.