Marketing
INTIMNA
Al ja još uvijek ne znam,
eto, baš ne znam
gdje li ću je sahraniti,
jer odavno je otpuhnula
s rubova moje haljine
plave
kao sunce,
odavno bacili smo sjene
na zid
i otišli pognute glave,
nijemi.
Reci
gdje li ću je
izliti tako snenu,
zakopati tako tvrdoglavu,
kako ću li je
razuvjeriti tako sigurnu,
pokolebati tako smionu,
ušutkati tako rječitu,
pretvoriti je u crno-bijeli film,
zaokupiti nekim po život važnijim
stvarima
i ima li ih.
hoće li je zaboljeti,
hoće li krvariti,
hoće li se osjećati
smeteno,
iznevjereno,
pobjeđeno,
postiđeno,
usamljeno,
i kako ću onda
ja tako prazna
izaći na kraj s njom
tako
anemičnom,
opustošenom,
uplašenom,
povrijeđenom,
i malom
i zbunjenom.
Kad još joj nisam odabrala
ni mjesto vječnog spokoja.
p.s.
Ma, vidjela sam, nije da nisam.
Na tren u tim tvojim očima.
One iste plave iskričave duhove
potpunosti, pripadnosti.
A onda si ih tužno skupio nazad,
(plavi kristalići razmrvili su se negdje
iza tvojih sljepoočica, dragi Bože)
zamišljeno promatrajući prolaznike,
dvoumeći se da li ćeš me poljubiti,
ili ćemo se ipak samo dobro nasmijati
toj groteski od života, ljubavi i odvajanja.
Mudriji za još jedan završetak.
Još jedan.
Ponavljam si da si mi lekcija.
Još jedna.
Zamršena, dozlaboga nerazumna.
Jasna ko zna kome.
Reci mi da je kraj.
Pomozi da je otpratimo zajedno.
Udvoje je lakše.
Pa bila je naša.
Post je objavljen 22.07.2012. u 00:40 sati.