Možda...
svjedoci kažu da je tako,
a duša luta
od znaka do znaka,
od daha do daha.
Pretvorila sam
ovu ljubav u život
i tako traje...
u meni je tako,
razmišljam o tome
kako je želja
kad se ostvari... nebitna.
Zbog čega onda
imamo toliko želja,
radi trijumfa ostvarenja?
Vjerojatno...
to je kratkotrajan trenutak
i opet sve ide u krug
dolazi duga osamljenost u sebi
čekam gosta koji neće doći,
gledam pun Mjesec na nebu
okomito postavljen
točno iznad svijesti
koja se opet bori
s onim nesvjesnim u sebi.
Pijem hladnu vodu,
kapljice ne donose mir
radost je podijeljena
pa u romboidnom obliku
zauzima moć spoznaje.