Ulazim opreznim koracima
u njegovu kuću u cirkuski šator
kroz vrata koja se uvijaju
u unutrašnjost bez zidova
u polutamu koja miriše na tragikomediju
na život s razdaljine.
Polaganim pokretom ruke pokazuje mi glavni stup
oko kojeg se širi golemo platneno oplošje
debelu užad ovalnu arenu klupe za gledatelje
oslonce za prizore pretjeranosti.
On je bio klaun na trapezu bez mreže
publiku je zabavljao bez riječi
i ostavljao bez riječi
a u ovo vrijeme svjedok je prolaznosti vremena
vodič kroz uspomene na scene smiješne i opasne
veteran koji pogledava u strop dok stoji na pijesku.
Post je objavljen 20.07.2012. u 20:40 sati.