I svaki dodir tvoj, nema cijenu... Od tuzne si stvorio sretnu zenu...
To je vrijedilo cekati.
~ Nista se na ovom svijetu ne desava slucajno.
Sta je to s nama i sa zivotom, u kakve se to konce splicemo, u sta upadamo svojom voljom u sta nevoljom, sta od nas zavisi i sta mozemo sa sobom? Nisam vjest razmisljanju, vise volim zivot nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se vecina stvari desava mimo nas, bez nase odluke.
On nije volio stvari koje ne razumije, koje ga uznemiravaju i kojih se plasi.. Mene, naprimjer.
Jednom su mi rekli da osobe poput mene nikad ne nadju mir i da cijeli zivot jure neku svoju iluziju. Da li si iluzija? Kada se tiho poklope kazaljke u mom srcu, ti si jos uvijek moja prva misao. Vise ne znam da li su ti nasi trenuci bili tako veliki ili ih moja glava velica. I ovo vrijeme izmedju nas.
Starim, i sto mi je koza veca, vise za tebe pod njom mjesta ima.
Osmijeh koji ti zavrti pamet, ubrza srce i postane glavna slika u svim neprospavanim nocima, ceznuci za svakom sekundom provedenom zajedno.. Valjda je to ljubav, jebes ga..
Samo treba da poslozis svaku stvar na svoje mjesto. Kockicu po kockicu, jednu do druge. Da priznas sebi gdje koja spada. I sve ce izaci na dobro. Nema tih istina koje covjek na koncu nije dokucio, ni tih losih vremena koje nije prebrodio. I, usput, razmisljaj svojom glavom, nije je Bog za ukras podario.
Nista ne naucimo pukim citanjem knjiga. Ucimo samo kroz udarce koje smo primili.
A bila je ona lijepa, ali bilo je ljepsih. Posebna jeste, u to sam siguran. Postojao je u njoj neki magnet koji je privlacio te muskarce, nijedan joj nije odolio, svak bi je zavolio, ali musko kao musko misli "za mene nema tuge.." E ona ga je naucila i na to, slomila bi svakog. Bilo je nesto u njoj prokleto, neki veliki oziljci dok se svetila tako muskom rodu. Gdje je nevolja tu su i muskarci, uvijek je tako bilo i ostalo. A ona je bila nevolja i to kakva nevolja.