Marketing
DAN 17, svježa energija
Napokon
je ekipa Otočne Odiseje potpuna. Sad ćemo bez zabušavanja potegnuti još jače i
stvarati još bolje materijale, još bolje priče. Samo da taj VIPov signal iole
valja na moru, bilo bi sasvim jednostavno. Ovako je praktično nemoguće. Dakle
da ponovimo, ne VIP, nikako, požalit ćete kao i mi! Preko puta smo Zadra, na
Pašmanu, a imamo signala jedva za poziv. Imamo hrpu novih mrak slika koje ne
možemo uploadati. Imamo dva nova fotića, novi model Canon G1x i Pentax WG1
(stari model, odlična cijena, mrak outdoor fotke, otporan na udarce i
vodootporan – hvala Boris). I hvala Ćaletu koji nam je posudio Nikon s kojim
smo do sad stvarali krasne fotke! (Sorry što smo ga malo izgrebali, to je za
više dobro:)
Prilično
rano smo ustali na Ižu, sunce nas je probudilo debelo prije sedam. Poučeni
iskustvom veslanja u vjetar, Kovač i Šime su odmah krenuli put Ošljaka. Poučeni
iskustvom prženja na gumenjaku, ostatak ekipe krenuo je ubrzo za njima.
Puno
je dana veslanja za nama, osjete se tragovi umora, ali mi veslamo i dalje, ne
posustajemo. Događa se da uđemo u neku vrstu transa, ruke same rade, vesla
klize kroz more, a misli otplove negdje daleko....
Nakon
nekih sat i pol veslanja došli smo do prolaza Ždrelac i ko za vrag moramo
veslati kontra struje koja je iznenađujuče jaka i daleko izvan prolaza. Osjećaj
kao da veslaš uzvodno nekom rijekom uz dodatak valova koje odašilju turistički
brodovi na relaciji Zadar – NP Kornatsko
otočje.
Nakon
kratkotrajne borbe ulazimo u zadarski kanal kad tamo “divlji zapad”. Glisera
kao u priči, glisiraju 10 m od obale, policijske patrole pokušavaju uvesti
reda. Čak je angažiran i policijski helikopter da pokuša obuzdati divljanja na
moru. Izbjegavajući glisere, stali smo u mjestu Kukljica na otoku Ugljanu gdje
smo potražili brzinsku okrepu. Prateća ekipa također je čeznula za kavom ali i
za namirnicama koje su se naglo smanjile. Nakon “šopinga” smo konačno dobili
priliku provesti dan u hladu jer je do uvale Kablin ima svega 2 milje, a dečki
će veslati do Ošljaka i kad stignu do uv. Kablin – dobro stignu. Kakvo krasno
popodne za prateću ekipu, kljucanje ispod ogromnog bora, spavanje u nekoliko
navrata. To je ono što nam je trebalo!
Ošljak
potvrđuje već spomenuto pravilo da nas na ovome putovanju oduševljavaju mali,
nerazvikani otoci s nekolicinom stanovnika punih zanimljivih i zaboravljenih
otočnih priča. Ošljak je u vlasništvu jedne obitelji, obitelji Valčić. To me
ponovo podsjetilo na Svetac. Kao i Svetac (u vlasništvu obitelji Zanki), i
Ošljak, točnije njegov šumoviti dio, je zaštićen. Ugodno nas je iznenadio.
S
obzirom na blizinu Zadra, baš nas zanima koliko ljudi pohodi taj otočić pun
plaža u debelom hladu u potrazi za mirom. Napustili smo Ošljak i odveslali u
Kali, centar ribarstva, posebice lova na plavu ribu. Čuli smo mnoge priče o
slavnoj ribarskoj prošlosti i neizvjesnoj budućnosti. Mislim da se na Ugljanu
nalazi najjača flota plivarica na Jadranu. Sigurno ih je pedesetak. Bilo bi
divno imati koji slobodan dan pa se upustiti u ribolov par dana s njima, osjetiti
na trenutak njihov život, njihovu svakodnevnicu. Napustili smo Ugljan
zadovoljni jer smo saznali recept za kaljski brudet koji poprilično specifičan,
ali sad nećemo otkrivati detalje.
Kad
smo doveslali u uvalu Kablin na južnoj strani Pašmana bili smo odlučni okušati
ribičku sreću. Nekako nam i nije išlo. Tješimo se lošim terenom, velikim
prometom, toplim morem, ali mislim da nismo dovoljno ustrajni. Ili gladni. Kako
odmičemo južnije očekujemo bolje ulove i da plava riba konačno počne “raditi”.
Za to je uistinu još malo prerano, ali čujemo priče da se tuna konačno
pojavila. Ostatak energije prije večere
potrošili smo na čišćenje lijepe, dobro zaklonjene plaže. Dogovorili smo s
dragim ljudima iz ŠRD Račina da će oni sutra odvesti smeće na kopno. Divna
simbioza, da je bar tako češće.
Sutra
ćemo se dokopati Telašćice, upoznati uvalu Mir, istoimeni restoran i upravu
parka prirode. Nadamo se dobrim pričama, sjajnim fotkama i nezaboravnom
iskustvu. A dan nakon već smo kod Vida s medijskom feštom iliti posebnom
večerom za novinare iz medija koji nas prate. Ako nas još tko želi pratiti,
dobrodošao je i on kod Vida! Čitajte nas i dalje, i komentirajte. Znamo da smo
malo pali, ali sad više nemamo isprika, a najbolje dionice su pred nama!
Vaš
Klub Odiseja u punom sastavu :-)
Post je objavljen 20.07.2012. u 08:23 sati.