Marketing
Selo moje malo
Moje putanje za godišnje odmore su obično malo kompliciranije od uobičajenog Homo Domesticus-a, ovogodišnja nije bila izuzetak.
Prvi put sam letio linijom Taipei-Peking-Muenchen, iz jednostavnog razloga jer je bila najjeftinija. Air China nije baš neki najpoznatiji avio-prijevoznik, jer je donedavno bio samo unutarkineski, ali dobro, to znači da nije poznat niti po padanjima aviona (za one unutar Kine i onako ne bi doznali). Sviđa mi se i da ne koriste Jumbo, nego meni osobno ugodnije, nešto manje Air Buseve 330 i sl., posada ima vremena za kvalitetniju uslugu i ne treba čekati na WC. Zbog tri tajfuna koji su se muvali oko Tajvana kad sam polijetao
kasnio sam u polasku 2 sata, a iz Pekinga još 3 sata...i propustio avion iz Muenchena do Varšave. Ne jako pametna stvar za napraviti na dan kad se u Poljskoj igrala utakmica Europskog Prvenstva Njemačka-Grčka, i nemate vezane karte, tj. pošto ste kupovali najjeftiniju kartu, sada lijepo morate kupiti novu kartu. Karta u jednom smjeru: 365 eur.
Na sreću, vidjevši pojačanu komponentu blijedog (dodanu čak i na moje lice nakon leta Peking-Muenchen) na mom licu nakon izricanja te brojke, Lufthansin agent me uputio na Last Minute...gdje mi je ljubazna gospođa u navijačkim bojama Njemačke prodala istu za 150 eur i desetak sati čekanja. Hvala, kupujem.
Varšava...uobičajeno daleka i sama... zaboravili su upaliti svjetlo...
Na jedan dan izdržljiva.
Pobirem koga treba i gija...Zadar!
Ove godine je povratni let Varšava-Zadar bio jefitniji od vlaka Varšava-Zagreb jednosmjerno. Blagodati...napretka? Ne znam, ali fora je bilo sjesti u avion u 7 h i biti na Pagu u podne. I čak pojesti
sladoled i popiti kavu na standardnom mjestu u Zadru na busnoj u međuvremenu. Živjela stalnost dobrih stvari i iščezljivost loših! 22 sata truckanja od Varšave do Paga vlakom i busom sasvim sigurno ne spadaju u užitke, makar i bili neiscrpno vrelo antropoloških opservacija (iz područja obje, i kulturne i fizičke antropologije, naravno). A pogledi iz aviona...nakon što smo prešli iznad oblaka koji se pružao od Varšave do Velebita, pozdravili su nas vrhovi Velebita okupani suncem, i naše odredište, Mjesec...ovaj, Pag.
Grad Pag je jako prepoznatljiv iz zraka:
Iz ovog kuta nisam nikada vidio otok Pag, ako snimaju iz aviona, obično je to od strane Novalje (valjda oni jedini naruče snimku iz zraka, Pažani su presiromašni, ili preškrti za to?). Evo, sada ja dajem ideju za mnogo mjesečastiju sliku sa istočne strane. Copyright!
Pogled na Vir otkriva zašto neke treba za jaja i neka vise. Prolazio sam Virom pred 15ak godina i kuća je bilo MNOGO manje. Nemam ništa protiv kuća, broj ljudi na Zemlji raste, ali ovo očito urbanističkog plana ni vidlo ni sanjalo.
Nezaobilazni Antonio Tours na Pag... i eto nas na Otoku. Dolaaaaaaziiiiim, seloooo moooojeeee malooooo (ganga-style, samo kad vam ja zapjevam, preporučljivo je, ako ne i obavezujuće, začepiti OBA uha)...
Uobičajene ljepote ... koje nikad nisu, i ne smiju biti samo "uobičajene".
Plaža pri zalasku sunca:
Moja glavna hrana na Pagu:
Nima je sira do paškoga. Domaća radinost mog dragog rođaka, Gligora, Pernjaci i ostali su u redu, ali domaće je domaće:
Ode (i) Sunce u Ameriku...
Divlja paška životinja uhvaćena u noćnoj raboti:
Manje divlja paška životinja bi se igrala...ili bi papala
Put na plažu za upućene:
Jedna od rijetkih preostalih tradicionalnih kuća i ...moderna verzija magaraca pred njom.
Ime "Kolan" možda dolazi od "pojas ispod sedla" (koja drži sedlo uz trbuh konja/magarca), kao što ovdje selo opasuje brdo
Ima na Pagu i ovakvih plaža...
A i ovakvih:
Bonus pogled:
Mjesec je dovoljno svjetlo za povratak s plaže:
Nakon dva tjedna tih i takvih užitaka slijedilo je nešto sasvim drugog... jednako lijepog. Nastavak u slijedećem postu.
Post je objavljen 19.07.2012. u 19:54 sati.