Marketing
što je pisac smsova htio reći...?
prije otprilike 7 godina
bila sam u vezi s jednim meni tada savršenim tipom.
ne izgledom jer ja ne padam na izgled koliko na inteligenciju, priču.
savršenim jer je stariji od mene,
struke koje sam i ja ali još školovaniji od mene,
pun iskustva jer je radio na rekonstrukciji nekoliko svjetski poznatih objekata
na prostorima bivše Jugoslavije,
uvijek zanimljiv,
pun priča o svome poslu koji me fascinirao toliko
da mi je i poslijediplomski bio iz te branše,
iz jednog prelijepog grada na jugu Hr.
padam na spiku, što ću.
samo da je muškarac s kojim sam
u mogućnosti fascinirati me svojim znanjem i iskustvom,
samo da mi može pričati satima priče koje već ne znam,
samo da mi nije dosadan
i da ja ne znam više od njega.
a takav je i bio.
gdje god smo išli mogao je i pričao mi je o objektima na kojima je radio
a radio je svugdje,
metodama i tehnikama sa kojima se susretao,
problemima i načinima rješavanja istih,
a ja sam slušala i učila, i učila, i upijala, i hranila se njegovim znanjem.
da, malo sam luda, al što ćeš, na to padam :))
uglavom, naša veza trajala je par mjeseci
i bila je strastvena
vrlo intenzivna,
voljeli smo se svugdje,
on je bez obzira na godine pored mene bio kao dječarac,
ludovao, blesirao se, nasmijavao me :)
bila sam sretna.
cijela njegova ekipa me upoznala, svi njegovi djelatnici
i što je najbolje, super su me prihvatili.
i ja, kao i svaki put zaljubljena do ušiju, bila sam spremna odseliti iz Os i otići k njemu.
obzirom da je imao brak iza sebe i dva odrasla sina,
i sam je bio doseljenik u taj grad,
a poslije razvoda prošao je niz neugodnosti
jer iako je u tom gradu živio desetljećima,
pola dojučerašnjih prijatelja okrenulo mu je leđa,
uvjeravao me je kako se ja neću moći prilagoditi,
kako me sredina neće prihvatiti kao dođošicu,
kako je to mala i zatucana sredina,
kako su ljudi ondje loši.
kako ću samo biti nesretna,
iako mi je istovremeno davao mogućnost da se zaposlim kod njega u firmi
i da radim zajedno s njim.
kako sam ga smatrala ženskarošem,
nisam baš imala povjerenja u njega da bi se sa mnom skrasio
a znajuć sebe kakva sam kad volim
i kako tad čuvam i ne dam nikome onog koji je 'moj'
mislila sam da bi bilo krvi do koljena ili bih ja izludjela
žderući se i gledajući svaku žensku s kojom je radio
ili bi mu se ona nasmiješila.
pa usprkos mojoj zaljubljenosti
neki moj unutarnji glas govorio mi je da se on neće smiriti tako lako.
uglavnom,
nakon raznoraznih kombinacija svih detaljno izanaliziranih,
nakon suza i suza puštenih niz lice,
nakon racionalnih zaključaka,
shvatih
da me je volio dovoljno on bi to nekako i riješio,
sve bismo zajedno pregrmili
i danas bismo bili zajedno.
budući nije ništa rješavao, ja sam se povukla.
smatrala sam da me je sam otjerao od sebe.
nismo se čuli godinama.
u međuvremenu bila sam u vezi s jednim njegovim sugrađaninom,
kojega, priznajem, i danas smatram ljubavi svog života.
taj je pak iznalazio sve moguće i nemoguće načine da bude sa mnom,
ispunjavao mi glazbene želje,
volio me kao niti jedan do sad,
bio pravi gentleman, pravi gospar.
prekinuli smo vezu prije mog odlaska u Belgiju
gdje sam upoznala svog supruga.
dalje vam ne moram pričati, znate.
jučer rano ujutro stiže mi sms sa nepoznatog broja.
'gdje si Pikice?'
'u Os.'
znala sam da je to onaj s početka priče,
Pikica je nadimak koji sam mu nadjenula
stalno pronalazeći nekakve piknjice na njegovom tijelu
dok smo se izležavali polugoli na krevetu.
cijeli dan mi se javljao porukama,
ispričavao,
govorio kako je svjestan da me otjerao, kako je pogriješio,
kako bi volio da može vrijeme vratiti unazad,
kako smo bili izvrstan par.
da, jesmo.
past tence.
odavno više nismo.
kako bismo ponovo mogli biti,
kako je tada imao previše problema u koje nije mene želio uvlačiti
pa je zato bio nespreman na vezanje.
kako bi volio sa mnom ponovo probati.
postoje li letovi za Os i kad bi me mogao doći vidjeti.
naravno, nikada, bio je moj odgovor.
nisam mu ništa posebno htjela reći o sebi,
mislim da ga se niti ne tiče.
on ima novu obitelj,
mladu ženu i malenu djevojčicu.
ja supruga.
i nije mi jasno,
čemu javljanje nakon toliko godina,
čemu čačkanje po prošlosti.
nisam ni sama sebi bila jasna
zašto sam se odazvala na poruke
i uopće prihvatila dopisivanje.
valjda znatiželja.
hoće li me ona na kraju ubiti?
Post je objavljen 19.07.2012. u 18:44 sati.