3
Ognjen osjeti lagani pritisak u leđima kojeg ne bi mogao nazvati bolom, ali koji jest bio neugodan, pa odlijepi pogled s bliještećeg monitora, ustane i visoko uvis pruži ruke, propinjući se na prste. Pomagalo je i Ognjen se zadovoljno nasmiješi. Kad bi barem svaku malu neugodnost u životu mogao riješiti ovako brzo. A neugodnosti su se gomilale, bio je svjestan toga, iako nije govorio o njima. Ponekad ih čak ni samom sebi nije priznavao, znajući kako to nije u redu. Morao bi se suočiti ...
Začuje se kucanje na vratim i čas kasnije u prostoriju uđe Ognjenov šef, visok i uvijek nasmiješen pedesetogodišnjak, duguljastog lica i sa naočalama bez okvira na nosu.
- Nadam se - reče uz vječiti osmjeh - da te ne ometam?
- Naravno, ne!
- Zar ti ne bi trebao biti na godišnjem?
- U ponedjeljak mi počinje - reče Ognjen, u sebi se već radujući danima koji su se svijetleći širili u budućnosti. - Kad danas završim ...
- Lijepo! - prekine šef pružajući mu dokument, kojeg Ognjen uzme i ovlaš pogleda. - Poznaješ to?
Ognjen samo klimne.
- Koliko ti treba da mi središ tu grešku i učitaš je u program?
- Niti pet minuta.
- Ozbiljno? - Šef se još šire nasmije. - Onda zbilja imaš sreće. Sredi mi to i možeš istog časa započeti sa svojim godišnjim.
- Pa - reče Ognjen - to je zbilja velikodušno. Ne znam ...
- Sve je u redu - ponovo ga prekine šef i ponovi: - Sredi mi to i nestani. Odmori se i dobro provedi.
- Hvala lijepa - reče Ognjen, čvrsto stežući pruženu šefovu ruku, a tako je i mislio.
- Zaslužio si - reče šef već odlazeći. - Nije potrebno zahvaljivati.
Na ulici, još nije bilo ni jedanaest sati, sve je vrvjelo od života i Ognjen se tome začudi. Već jako dugo nije u ovo doba dana bio na ulici i začudilo ga je mnoštvo ljudi koji su šetali bezbrižno razgovarajući, sjedili za stolovima na pločnicima i ispijali kave. Ljeto je počinjalo i djevojke su lagano obučene pokazivale svoje draži. Nekako u ovo isto ljetno doba, upoznao je Lidiju, prisjeti se Ognjen dokono koračajući, ne žureći, osjećajući kako odjednom ima mnogo vremena samo za sebe. Nigdje ne mora ići do četiri poslijepodne, a to je tek za pet sati. Pet sati koje može potrošiti kako želi. Nigdje ne mora otići, nitko ga ne čeka. Sloboda.
Ognjen se nasmije u sebi. To je ono što mu nedostaje, shvati odjednom. Uvijek se nalazi u okružen ljudima: na poslu, dok se zabavlja, pa čak i u vlastitom stanu posljednju godinu, od kad se Lidija doselila k njemu. Nekad, dok je živio sam, često bi večeri provodio uz knjigu, mirno i tiho, uživajući u tome. Sad toga više nije bilo. Lidija je uvijek imala o nečemu razgovarati. Prestao je čitati i to ga je smetalo, zatim je osjećaj smetnje potisnuo, jer bogamu, ljudsko je biće, u ovom slučaju Lidija, važnije od bilo koje knjige.
Prelazeći ulicu, dok su automobili mirovali, a motori im nestrpljivo brujali, Ognjen odjednom odluči kupiti knjigu. Ne bilo koju knjigu, već posebnu, onu koju je namjeravao kupiti nekoliko puta i uvijek odustajao od kupovine. Jer knjiga "Opadanje i propast rimskog carstva" od Edward Gibbona zahtijeva koncentraciju i vrijeme, a to će oboje, čvrsto je Ognjen to obećao samom sebi, ulazeći u klimatiziranu knjižaru sa vrućeg asfalta, ponovo steći. Svaki će dan svog godišnjeg odmora odvojiti dva sata za čitanje. Čovjek mora biti ponekad sam, sa svojim vlastitim mislima.
Ognjen uzme knjigu s police, jer točno je znao gdje se željena knjiga nalazi promatrajući je već, kako mu se činilo, suviše dugo vremena, pa je odnese na blagajnu.
- Umotati ću vam je - reče prijazno vrlo mlada prodavačica, obučena u usku majicu bez rukava, koja je isticala njene draži.
- Ne, hvala - odbije Ognjen: može s čitanjem počet odmah, naglo je odlučio. - Nije potrebno.
Izlazeći iz knjižare sa knjigom u ruci, osjećao se miran, opušten, onako kako se već jako dugo nije osjećao. Znao je što će učiniti. Prošetati će do onog lokala pod starim kestenima, izabrati stol za kojim će mu ljudi što manje smetati, i uz neko ledeno piće početi čitati. Osjećajući prijatnu težinu knjige u ruci, koračao je lagano, dugim koracima, dok mu se plava i kratka kosa presijavala pod suncem koje je nemilosrdno žarilo.
(nastavlja se ...)
Post je objavljen 19.07.2012. u 17:58 sati.